Djela 19 — Biblija Šarić

Pavao u Efezu za trećega misijskog putovanja

¹Dogodilo se, dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez. Tamo je našao neke učenike i ²rekao im: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?« A oni mu rekoše: »Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.« ³Pavao upita: »Koje ste krštenje primili?« Oni rekoše: »Krštenje Ivanovo.« ⁴A Pavao reče: »Ivan je dijelio krštenje obraćenja govoreći narodu neka vjeruje u onoga koji će za njim doći, to jest u Isusa.« ⁵Čuvši to, krstiše se u ime Gospodina Isusa. ⁶I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i prorokovali. ⁷A bilo ih je svega oko dvanaest muškaraca. ⁸Ušavši u sinagogu, govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem. ⁹Kako su neki otvrdnuli i odbijali Pavlovo uvjeravanje ocrnjujući Put pred narodom, on odstupi od njih i odvoji učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana. ¹⁰To je trajalo dvije godine, tako da su svi koji su boravili u Aziji, Židovi i Grci, čuli Gospodnju riječ.

Kobni pokušaji židovskih egzorcista

¹¹Bog je činio ne mala čudesa po Pavlovim rukama, ¹²tako da su i rupce i odjevne predmete s Pavlova tijela stavljali na bolesnike i oni su ozdravljali i zli su dusi izlazili iz njih. ¹³Probali su i neki židovski egzorcisti, koji su naokolo obilazili, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: »Zaklinjem vas Isusom koga propovijeda Pavao.« ¹⁴Sedam sinova Židova Skeve, svećeničkoga glavara, pokušalo je to učiniti. ¹⁵A zao im duh odvrati: »Isusa poznajem, i Pavla znam, a tko ste vi?« ¹⁶I skočivši na njih, čovjek u kojemu je bio zao duh, nadvlada ih, i pritisnu ih tako da su goli i izranjeni pobjegli iz one kuće. ¹⁷To su doznali svi Židovi i Grci koji su živjeli u Efezu i sve ih je zahvatio strah, a ime Gospodina Isusa bilo je veličano. ¹⁸I mnogi od onih što povjerovaše dolazili su glasno kazujući svoja djela. ¹⁹A mnogi od onih koji su čarali, sabraše knjige i spališe ih pred svima; ustanovljeno je da su vrijedile pedeset tisuća srebrenjaka. ²⁰Tako je snagom Gospodnjom rasla Riječ i utvrđivala se.

Pobuna srebrnara Demetrija

²¹Nakon tih događaja odluči Pavao u Duhu poći u Jeruzalem putujući preko Makedonije i Ahaje. Najavio je: »Nakon što dospijem tamo, valja mi vidjeti i Rim.« ²²I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji. ²³A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog Puta. ²⁴Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio male srebrne hramove Artemide, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu. ²⁵On skupi obrtnike i djelatnike sličnih zanata te reče: »Ljudi, vi znate da od ovoga posla imamo zaradu. ²⁶A vidite i čujete da je ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovorio i odvratio veliko mnoštvo jer govori da nisu bogovi kipovi koji se prave rukama. ²⁷Ne samo što nam prijeti opasnost da se naš zanat zapostavi nego ljudi ne će mariti ni za hram velike božice Artemide, i propadat će veličanstvo one koju štuje sva Azija i svijet.« ²⁸Kad oni to čuše, napuniše se gnjevom i stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!« ²⁹Pobuna se proširila po cijelom gradu, i navalivši jednodušno na kazalište, uhvatiše Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove suputnike. ³⁰A kad je Pavao htio ući među narod, ne dadoše mu učenici. ³¹A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga da ne ide u kazalište. ³²Jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je skup bio zbunjen, i većina ih nije znala zašto su se skupili. ³³A neki iz mnoštva obavijestiše nekog Aleksandra, kojega su Židovi progurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede protumačiti narodu. ³⁴Ali kad upoznaše da je Židov, povikaše svi uglas, i vikali su oko dva sata: »Velika je Artemida efeška!« ³⁵Gradski tajnik je ipak uspio utišati mnoštvo govoreći: »Ljudi, Efežani! Tko je taj čovjek koji ne zna da grad Efez ima svetište velike Artemide i njezin kip što je pao s neba? ³⁶Kad dakle to ne može nitko poreći, trebate biti mirni te ne činiti ništa nepromišljeno. ³⁷Doveli ste ove ljude koji nisu okrali hram niti hule protiv naše božice. ³⁸Ako Demetrije i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudove, i imaju prokonzule, pa neka tuže jedan drugoga! ³⁹Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitom skupu! ⁴⁰Jer prijeti opasnost da ćemo biti tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu.« I kad to reče, raspusti skup.