Sedamdeset godišnjih tjedana

¹U prvoj godini Darija, Asverova sina, iz plemena Medijanaca, koji je bio postao kralj nad kraljevstvom Kaldejaca, ²u prvoj godini njegova vladanja namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama na broj godina za koje će, po Gospodnjem proročanstvu proroku Jeremiji, ležati Jeruzalem u razvalinama, naime sedamdeset godina. ³Upravio sam lice k Bogu, Gospodinu, i stao se moliti i vapiti u postu, kostrijeti i pepelu. ⁴Molio sam se Gospodinu, svome Bogu, i priznavao: »Gospodine, veliki i strašni Bože! Ti držiš zavjet milosti onima koji te ljube i opslužuju tvoje zapovijedi. ⁵Mi smo griješili i krivo činili. Bili smo bezbožni, odmetnuli smo se i odstupili od tvojih zapovijedi i zakona. ⁶Nismo slušali tvoje sluge, proroke, koji su govorili u tvoje ime našim kraljevima, knezovima i očima, i svemu narodu u zemlji. ⁷Ti si, Gospodine, pravedan, a stidno rumenilo bi moralo udariti u lice na današnji dan nas, sve Judejce, jeruzalemske stanovnike, i sav izraelski narod, blizu i daleko po svim zemljama, kamo si ih razagnao zbog nevjernosti koju počiniše tebi. ⁸Gospodine, stidno bi rumenilo moralo u lice udariti nas, naše kraljeve i knezove i oce, jer smo tebi sagriješili. ⁹Ali je u Gospodina, našega Boga, milosrđe i oproštenje za to što smo se odmetnuli od njega, ¹⁰što nismo slušali glasa Gospodina, svojega Boga, da hodimo po njegovim zakonima, koje nam je dao preko svojih slugu, proroka. ¹¹Sav je Izrael kršio tvoj zakon, otpadao je a da nije slušao tvojega glasa. Prokletstvo i kletva, kako su napisani u zakonu Mojsija, Božjega sluge, izlili su se na nas, jer smo mu sagriješili. ¹²On je pustio da se na nama i na našim knezovima koji su vladali nad nama ispuni njegova prijetnja, da će nas naime udariti velikom nesrećom, kakva se nikada nije dogodila pod nebom osim u Jeruzalemu. ¹³Kako je napisano u Mojsijevu zakonu tako se svalila na nas sva ta nesreća. A mi nismo umilostivili Gospodina, svojega Boga. Nismo se vratili od svojih grijeha i nismo marili za tvoju vjernost. ¹⁴Tako je Gospodin naumio da sruši nesreću na. nas jer je Gospodin, naš Bog, pravedan u svim svojim djelima, što ih čini. Jer nismo bili slušali njegova glasa. ¹⁵I eto, Gospodine, Bože naš, koji si izveo svoj narod iz Egipta rukom jakom i stekao sebi ime do dana današnjega, mi smo sagriješili, krivo činili. ¹⁶Odustani, Gospodine, po svoj svojoj dobroti od gnjeva i jarosti nad svojim gradom Jeruzalemom i nad svojom svetom gorom! Jer je zbog naših grijeha i bezakonja naših otaca Jeruzalem i tvoj narod izvrgnut ruglu svih, koji su oko nas. ¹⁷A sad poslušaj, Bože naš, molitvu i vapaj svojega sluge! Obasjaj svojim licem svoje opustjelo svetište zbog Gospodina! ¹⁸Prigni, Bože moj, svoje uho i čuj! Otvori svoje oči i vidi pustoš u kojoj se nalazimo, i grad nad kojim je bilo prizvano tvoje ime! Jer ne molimo pred tobom pouzdajući se u svoja pravedna djela, nego gledajući u veliko tvoje milosrđe. ¹⁹Gospodine, usliši! Gospodine, oprosti! Gospodine, poslušaj i učini ne časeći zbog samoga sebe, Bože, jer se tvoje ime priziva nad ovim gradom i nad tvojim narodom! – ²⁰Dok sam još govorio i molio se, i priznavao svoje grijehe i grijehe svojega naroda Izraela, i vapio za svetu goru svojega Boga pred Gospodinom, svojim Bogom, ²¹dok sam obavljao molitvu, najednom Gabrijel, isti kojega sam prije bio vidio u viđenju, doletje mi brzo oko vremena večernje žrtve. ²²On me uputi i reče mi: Daniele, sada te dolazim, poučiti. ²³Kad si se počeo moliti, iziđe Božja riječ. Dolazim ti to navijestiti, jer si Božji ljubimac. Zato pripazi na riječ, tada ćeš razumjeti viđenje! ²⁴Sedamdeset je godišnjih tjedana, određeno nad tvojim narodom i nad tvojim svetim gradom, da se učini kraj bezakonju, da se oduzmu grijesi, da se okaje opačina, da se dovede vječna pravda, da se ispuni viđenje i proroštvo, i da se pomaže Sveti nad svetima. ²⁵Znaj dakle i razumij: Od vremena kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida, dok ustane pomazanik, knez, proći će sedam godišnjih tjedana i šezdeset i dva godišnja tjedna, i opet će se sazidati s ulicama i prokopima u teško vrijeme. ²⁶Poslije šezdeset i dva godišnja tjedna bit će pomazanik pogubljen, premda je nedužan. Grad, zajedno sa svetištem, bit će razoren od ratnoga naroda jednoga kneza što će doći. Kraj će mu biti s potopom. Na kraju rata doći će određeno pustošenje. ²⁷S mnogima će za jedan godišnji tjedan sklopiti tvrd zavjet i u polovini godišnjeg tjedna ukinut će žrtvu klanicu i prinos. Na njihovu mjestu zavladat će grozota pustoši, i trajat će do kraja. Tada će se izliti određeno na opustošitelja.«