Anđeo se prikazuje Danielu na Tigrisu

¹U trećoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se zvao Baltazar. Ovo je objavljenje pravo i riječ je o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje nakon što mu je jedno viđenje otvorilo razumijevanje. ²»Tada sam ja, Daniel, bio u žalosti tri tjedna. ³Nisam jeo tečna jela. Meso i vino nisu ulazila u moja usta. I nisam se mazao dok ne prođoše tri sedmice. ⁴Kad sam se dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca našao na obali velike rijeke, Tigrisa, ⁵i oko sebe pogledao, tada stade preda me neki čovjek, odjeven u platno. Oko bedara nosio je pojas od čistoga zlata. ⁶Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao munja sijevalo mu je lice. Oči su mu bile kao ognjene baklje. Njegove ruke i noge blistale su kao uglađena mjed. Zvuk njegova glasa bio je kao šum mnoštva naroda. ⁷Ja, Daniel, vidio sam jedini tu prikazu. Moji pratioci nisu vidjeli prikazu. Ali ih je spopao takav strah te su pobjegli da se sakriju. ⁸Ja sam ostao sâm. Dok sam gledao ovu veliku prikazu, ostavila me sva snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je snaga iščeznula. Tada sam čuo zvuk njegova glasa. ⁹Kad sam tad razabrao zvuk njegova glasa, pao sam onesviješten. Ležao sam licem na zemlji. ¹⁰Najednom me dotakla neka ruka i podigla me na koljena i na ruke. ¹¹On mi reče: Daniele, predragi čovječe, slušaj riječi koje ću ti kazati! Uspravi se! Jer sam sada poslan k tebi. Kad mi je to rekao, ustao sam dršćući. ¹²Tada mi reče: Ne boj se, Daniele! Jer odmah prvoga dana, kad si se trudio da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred svojim Bogom, bile su uslišane tvoje molbe. Ja dolazim na tvoju molitvu. ¹³Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez anđeo perzijskog kraljevstva. Tada mi je došao u pomoć Mihael, jedan od najviših knezova anđela. Ostavio sam ga tamo kod kneza anđela perzijskoga kraljevstva. ¹⁴I dolazim da ti kažem što čeka tvoj narod u budućim danima. Jer viđenje ide još u daleke dane. ¹⁵Dok mi je govorio te riječi, skrenuo sam oči na zemlju i zašutio sam. ¹⁶Ali on, koji je izgledao kao čovjek, dotače se mojih usana. Tada sam mogao otvoriti svoja usta i rekao sam njemu, koji je stajao preda mnom: Gospodaru moj, ovom prikazom posve sam potresen i svu sam snagu izgubio. ¹⁷Kako bih mogao, gospodaru, ja, tako neznatan sluga, govoriti s jednim tako visokim gospodarem kao što si ti? Tada mi nestaje sva snaga; i dah me ostavlja. ¹⁸I još me se jednom dotakao on, koji je izgledao kao čovjek, i dao mi nove snage. ¹⁹Rekao mi je: Ne boj se, preljubljeni čovječe! Mir neka je s tobom! Ohrabri se, ohrabri se! Dok je tako govorio sa mnom, osjetio sam se ojačan. Rekao sam: Govori, gospodaru, jer si me ojačao! ²⁰Tada je on odvratio: Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se opet vratiti da se borim s knezom anđelom Perzije. Kad to završim, prikazat će se knez anđeo Grčke. ²¹Ali ću ti prije kazati što je napisano u knjizi istine. Nitko ne stoji sa mnom protiv onih, osim vašega kneza anđela Mihaela.