Viđenje o drugom i trećem kraljevstvu

¹»U trećoj godini vladanja kralja Baltazara imao sam ja, Daniel, poslije viđenja, što mi se najprije pokazalo, još drugo. ²Vidio sam ovo viđenje: Gledao sam kako sam bio u prijestolnom gradu Suzi, koji leži u pokrajini Elamu. I to sam vidio u viđenju, da sam bio na rijeci Ulaju. ³Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam najednom ovna gdje stoji pokraj rijeke. Imao je dva roga. Rogovi su bili veliki. Jedan je bio veći od drugoga. Veći je bio narastao poslije. ⁴Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug. Nijedna životinja nije mu mogla odoljeti i od njegove se sile izbaviti. Činio je što je htio, i osilio se. ⁵Dok sam još gledao, dolazio je najednom jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se nije doticao zemlje. Jarac je imao snažan rog iznad očiju. ⁶Kad je sa dva roga bio došao do ovna što sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, navali na nj silnim gnjevom. ⁷Vidio sam onda gdje posve blizu dođe k ovnu. Bijesno je udario na ovna i slomio mu oba roga. Kako ovan nije imao snage da mu odoli, baci ga na zemlju i pogazi ga nogama. Nikoga nije bilo da bi oslobodio ovna od njegove sile. ⁸Jarac je potom postao vrlo velik. Ali kad je bio postao velik, slomio se veliki rog. Na njegovo mjesto narasla su četiri druga roga prema četiri nebeska vjetra. ⁹Iz jednoga od njih narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku, i prema najkrasnijoj od zemalja. ¹⁰Podigao se do nebeske vojske i pobacao na zemlju neke od nebeske vojske i od zvijezda, i pogazio ih. ¹¹Sve do kneza nebeske vojske se podigao. Uzeo mu je svagdanju žrtvu i oskvrnuo mjesto njegova svetišta. ¹²Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa svagdanjom žrtvom. Srušio je istinu na zemlju. Što je činio, napredovalo mu je. ¹³Tada sam čuo jednoga sveca gdje govori. Drugi je svetac upitao toga koji je govorio: Dokle će trajati to viđenje za svagdanju žrtvu i za pustošeno bezakonje, i za ostavljanje svetišta i svete vojske? ¹⁴Tada mi on reče: Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će svetište doći do svojega prava. ¹⁵Kad sam ja, Daniel, tražio da razumijem viđenje što sam ga bio vidio, tad najednom stade netko preda me, tko je izgledao kao čovjek. ¹⁶Nato sam čuo čovječji glas gdje viče preko Ulaja: Gabrijele, razjasni tome tamo viđenje. ¹⁷I dođe on na mjesto, na kojem sam stajao. Kad se približio, uplaših se i padoh ničice na svoje lice. A on mi reče: Pazi, sine čovječji, to se viđenje odnosi na posljednje vrijeme. ¹⁸Kad se on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju ničice na svoje lice. A on me se dotače i ispravi me opet na mjestu, na kojem sam bio stajao. ¹⁹Tada reče: Evo, kazat ću ti što će se dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva, jer se viđenje odnosi na posljednje vrijeme. ²⁰Ovan što si ga vidio, sa dva roga, to su medijski i perzijski kraljevi. ²¹Jarac je grčki kralj; veliki rog, što mu je bio iznad očiju, to je prvi kralj. ²²Što su onda kada se slomio, umjesto njega narasla četiri druga, znači: četiri kraljevstva proizići će iz njegova naroda, ali ne tako jaka kao on. ²³Pri kraju njihove vlasti, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drska pogleda i lukav. ²⁴Silna će mu biti moć, ali ne od vlastite snage. Nanijet će izvanrednu pustoš, i djela će mu napredovati. Moćne narode, pa i narod svetaca, upropaštavat će. ²⁵Njegovim će mu lukavstvom napredovati njegov prijevarni pothvat. Bit će ohol i mnoge će iznenada upropastiti. Ali čim se digne na kneza nad knezovima, bit će satrven bez ljudske ruke. ²⁶Viđenje o večerima i jutrima, o čemu je bio govor, odgovara istini. Ali zapečati viđenje, jer se odnosi na daleke dane! ²⁷Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i bolovao sam čitave dane. Kad sam opet mogao ustati, obavljao sam kraljevsku službu. A vrlo sam se čudio viđenju. Ali nije bilo nikoga koji bi mogao to objasniti.«