Izraelovo odabranje i grijeh

¹Istinu govorim u Kristu, ne lažem. Moja savjest mi to svjedoči u Duhu Svetom: ²vrlo mi je žao, i srce me boli bez prestanka. ³Jer bih želio biti proklet i odvojen od Krista za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu. ⁴Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, saveze, zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja. ⁵Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu; Bog koji je iznad svega, neka bude blagoslovljen uvijeke. Amen. ⁶Ne kao da je zakazala Božja riječ, jer nisu svi Izraelci oni koji su od Izraela. ⁷Niti su svi djeca koji su Abrahamovi potomci, nego: »Po Izaku zvat će se tvoje potomstvo.« ⁸To jest, nisu oni djeca Božja koji su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo. ⁹Ovo je naime riječ obećanja: »U ovo vrijeme doći ću, i Sara će imati sina.« ¹⁰A ne samo to, nego i Rebeka koja je zanijela od jednoga, Izaka, našega oca. ¹¹Jer dok se još nisu rodili, niti učinili išta dobra ili zla, da ostane Božji naum o izboru – ¹²koji nije zbog djelâ, nego zbog onoga koji poziva – rečeno joj je: »Stariji će služiti mlađemu.« ¹³Kao što je pisano: »Jakova sam odabrao, a Ezava izostavio.« ¹⁴Što ćemo dakle reći: Zar kod Boga ima nepravde? Bože sačuvaj! ¹⁵Mojsiju naime govori: »Smilovat ću se onome kome hoću i sažalit ću se nad onim nad kim hoću.« ¹⁶Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće ili se trudi, nego do Boga koji iskazuje milosrđe. ¹⁷Pismo, nadalje, govori faraonu: »Zato sam te upravo podigao da na tebi pokažem svoju moć, da se naviješta moje ime po svoj zemlji.« ¹⁸Tako dakle: iskazuje milosrđe onome kome hoće, a čini tvrdokornim onoga koga hoće.

Bog je slobodan u odabiru

¹⁹Reći ćeš mi dakle: »Zašto onda prigovara? Tko se može protiviti njegovoj volji?« ²⁰Čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu? Zar da rukotvorina govori svome tvorcu: »Zašto si me tako načinio?« ²¹Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istog blata načini jednu posudu za dragocjene stvari, a drugu za običnu uporabu? ²²A (Bogu ne smiješ prigovarati) ako je s velikom strpljivošću podnosio posude gnjeva, određene za propast, htijući pokazati svoju srdžbu i objaviti svoju moć, ²³i htijući objaviti bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, što ih je predodredio za slavu. ²⁴Njih je i pozvao – a to smo mi pozvani ne samo između Židova nego i između pogana. ²⁵Kao što i kaže u Hošejinoj knjizi: »One koji nisu moj narod, nazvat ću svojim narodom; i onu koja nije bila ljubljena, nazvat ću ljubljenom. ²⁶Upravo na mjestu gdje im je rečeno Ne-narod-moj bit će nazvani sinovima Boga živoga.« ²⁷A Izaija viče s obzirom na Izrael: »Makar bio broj Izraelovih sinova poput morskoga pijeska, samo će se ostatak spasiti. ²⁸Gospodin će, naime, provesti naum na zemlji izvršavanjem i ograničavanjem.« ²⁹I kako je prorekao Izaija: »Da nam Gospodin nad vojskama nije sačuvao sjemena, postali bismo kao Sodoma i bili bismo slični Gomori.« ³⁰Što ćemo dakle reći? Da su pogani koji nisu išli za pravdom postigli pravdu, i to pravdu koja dolazi od vjere. ³¹A Izrael koji je išao za Zakonom pravde, nije dohvatio Zakon. ³²Zašto? Jer nije tražio pravdu iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše o kamen spoticanja, ³³kao što je pisano: »Evo stavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja; ali tko vjeruje u njega, ne će se postidjeti.«