Novi zavjet
Poslanica Rimljanima
16 poglavlja
Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, izabran za evanđelje Božje
32 retka
Zato se ne možeš izgovarati, o čovječe, koji god sudiš; jer u čem sudiš drugome, samoga sebe osuđuješ: ti koji sudiš, činiš to isto.
29 redaka
U čemu je dakle prednost Židova? Ili što koristi obrezanje?
31 redak
Što ćemo dakle reći za Abrahama, svojega oca? Što je postigao po tijelu?
25 redaka
Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.
21 redak
Što ćemo dakle reći? Zar da ostanemo u grijehu, da se milost umnoži? Bože sačuvaj!
23 retka
Ili ne znate li, braćo – jer govorim onima koji znaju Zakon – da Zakon vlada nad čovjekom dok je živ?
25 redaka
Stoga nema sada nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.
39 redaka
Istinu govorim u Kristu, ne lažem. Moja savjest mi to svjedoči u Duhu Svetom:
33 retka
Braćo, želja je mojega srca i molitva Bogu za njihovo spasenje.
21 redak
Pitam dakle: Zar je Bog odbacio svoj narod? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izraelac, Abrahamov potomak, od Benjaminova koljena.
36 redaka
Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno.
21 redak
Svako ljudsko biće neka se pokorava višim vlastima, jer nema vlasti da nije od Boga; koje postoje od Boga su postavljene.
14 redaka
Slaboga u vjeri primajte lijepo, ali ne osuđujte mišljenja.
23 retka
Dužni smo mi jaki nositi slabosti slabih, a ne ugađati sebi.
33 retka
Preporučujem vam Febu, našu sestru, koja je služiteljica Crkve u Kenhreji:
26 redaka