Abrahamov primjer opravdanja vjerom

¹Što ćemo dakle reći za Abrahama, svojega oca? Što je postigao po tijelu? ²Jer ako se je Abraham opravdao djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom. ³Jer što kaže Pismo? »Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu.« ⁴Ali onome koji radi ne računa se plaća po milosti, nego po dugu. ⁵A onome koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, računa se njegova vjera u pravdu. ⁶Tako i David veli da je blažen čovjek kome Bog računa pravdu bez djelâ: ⁷»Blaženi oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su grijesi pokriveni! ⁸Blažen čovjek kojemu Gospodin ne računa grijeha!« ⁹Je li dakle ovo blaženstvo za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo: »Abrahamu vjera bi uračunata u pravednost.« ¹⁰Kako dakle bi uračunata? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan. ¹¹I primi znak obrezanja kao pečat pravde koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju koji vjeruju, iako nisu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu ¹²i da bude otac obrezanih, koji ne samo da imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere koju je imao naš otac Abraham još prije obrezanja. ¹³Jer obećanje da će baštiniti svijet nije dano Abrahamu ili njegovu potomstvu Zakonom, nego pravdom iz vjere. ¹⁴Ako bi bili baštinici samo oni koji su od Zakona, tada bi vjera bila bez vrijednosti i obećanje ništavno. ¹⁵Zakon naime dovodi samo gnjev: gdje nema zakona, nema ni prijestupa. ¹⁶Dakle od vjere i po milosti. Tako je čvrsto obećanje za sve potomke, ne samo za one koji imaju Zakon nego i za one koji imaju Abrahamovu vjeru. ¹⁷On je svima nama otac po riječi Pisma: »Postavio sam te ocem mnogim narodima.« Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i zove ono što ne postoji na postojanje. ¹⁸On je protiv nade vjerovao u nadu da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je rečeno: »Takvo će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao da mu je tijelo već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i da je bilo obamrlo i Sarino krilo. ²⁰U Božje obećanje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu, ²¹i bio je tvrdo osvjedočen da Bog može i učiniti što je obećao. ²²Zato mu se i uračuna u pravdu. ²³A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu, ²⁴nego i zbog nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih Isusa, Gospodina našega, ²⁵koji je predan zbog naših grijeha i koji je uskrišen radi našega opravdanja.