Rimljanima 1 — Biblija Šarić

Pozdrav i uvod

¹Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, izabran za evanđelje Božje ²koje je Bog unaprijed obećao preko svojih proroka u Svetim Pismima, ³o svojemu Sinu, koji je po tijelu od Davidova roda, ⁴a određen da bude silan Sin Božji, Duhom svetosti, po uskrsnuću od mrtvih; o Isusu Kristu, Gospodinu našemu. ⁵Preko njega primismo milost i apostolstvo da poslušnoj vjeri privodimo sve poganske narode na čast njegovu imenu. ⁶Među njima ste i vi, pozvanici Isusa Krista. ⁷Svima koji su u Rimu, Božjim ljubimcima, svetima po pozivu – milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.

Zahvala Bogu za vjeru Rimljana i najava pohoda

⁸Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas što se vaša vjera razglasi po svemu svijetu. ⁹Svjedok mi je Bog, kojemu služim svojim duhom u propovijedanju evanđelja njegova Sina, da vas spominjem bez prestanka, ¹⁰moleći svagda u svojim molitvama da bi mi napokon jednom pošlo za rukom doći k vama, ako je volja Božja. ¹¹Jer vas želim vidjeti da vam udijelim nešto od duhovnog dara za vaše utvrđenje, ¹²to jest da se zajedno s vama obodrim zajedničkom vašom i mojom vjerom. ¹³Ali vam ne ću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio doći k vama, no bio sam dosad spriječen da i među vama steknem kakav plod, kao i među ostalim poganima. ¹⁴Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i neukima. ¹⁵Zato, što se mene tiče, spreman sam i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje.

Božja pravda

¹⁶Jer se ne stidim evanđelja. Božja je sila na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, pa Grku. ¹⁷Doista, u njemu se otkriva Božja pravda iz vjere u vjeru, kao što je pisano: »Pravednik živi od vjere.«

Ćudoredno stanje pogana

¹⁸Božji gnjev s neba očituje se na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji potiskuju istinu nepravednošću. ¹⁹Ono što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog očitovao. ²⁰Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta, moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora. ²¹Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce. ²²Tvrdili su da su mudri, a postadoše ludi. ²³I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica, i četveronožaca, i gmazova. ²⁴Zato ih predade Bog željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami svoja tjelesa. ²⁵Oni pretvoriše Božju istinu u laž; i više su štovali stvorenja i služili im nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vijeke. Amen. ²⁶Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer njihove žene pretvoriše naravno općenje u ono što je protiv naravi. ²⁷A tako i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram te su sami na sebi dobivali zasluženu plaću za svoju zabludu. ²⁸I kako nisu marili za tim da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju da čine što ne valja, ²⁹da budu puni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti; doušnici, ³⁰klevetnici, mrzitelji, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, ³¹nerazumni, nevjerni, bez srca, nemilostivi. ³²Iako znaju odredbu Božju, da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt, ipak oni to čine, štoviše i odobravaju onima koji to čine.