Psalmi 57 — Biblija Šarić

Usrdna molitva u opasnosti

1 Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu:

»Nemoj pogubiti«. Miktam. Davidov.

Kad pobježe u pećinu pred Šaulom.

²Smiluj mi se, Bože, smiluj, jer se u tebe uzda moja duša! U sjenu tvojih krila ću se sakriti dok opasnost ne umine! ³Vapim k Bogu, Višnjemu, Bogu koji me brani. ⁴Nek mi pošalje pomoć s neba i spasi me, nek smete onoga koji na me vreba. Bog neka da svoju milost i vjernost! ⁵Duša mi prebiva među lavovima koji razdiru sinove ljudske. Zubi su im koplja i strijele, a jezik oštar mač. ⁶Izdigni se nad nebesa, o Bože. Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava! ⁷Namjestiše zamku mojim nogama, prignječiše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu, ali oni se u nju strovaljuju. ⁸Čvrsto je moje srce, Bože, čvrsto je moje srce. Pjevat ću i svirati. ⁹Probudi se, dušo moja, probudi se, harfo i citro, da probudim zoru. ¹⁰Tebe ću slaviti među narodima, Svemogući, tebi ću svirati među pucima. ¹¹Jer je do neba uzvišena tvoja milost i tvoja vjernost do oblaka. ¹²Izdigni se nad nebesa, o Bože. Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava!