Psalmi 56 — Biblija Šarić

Pouzdanje u Boga u teškoj tjeskobi

1 Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu:

»Nijema golubica u daljini«. Miktam. Davidov.

Kad su ga Filistejci uhitili u Gatu.

²Smiluj mi se, Bože, jer me jedan čovjek napada; tlači me svaki dan, on me stalno progoni. ³Moji neprijatelji napadaju me cijeli dan; da, mnogo ih je koji se bore protiv mene, Svevišnji! ⁴Ali kada se uplašim, ja se u tebe uzdam. ⁵U Boga čijom se riječi dičim, u Boga se uzdam, ne bojim se! Što mi može učiniti smrtnik? ⁶Svaki dan izvrću moje riječi; sve njihove misli smjeraju zlo protiv mene. ⁷Skupljaju se, postavljaju mi zasjedu, paze na moje korake, jer o životu mi rade. ⁸Zar da ti izmaknu uz takvu zloću, tebi, koji u gnjevu obaraš narode, Bože! ⁹Izbrojio si moje nevolje; moje suze skupio si u svoj mijeh! Nisu li upisane u tvojoj knjizi? ¹⁰Onda će neprijatelji moji uzmaknuti u dan kad te zovnem. U to sam uvjeren: Bog je za mene! ¹¹U Boga čijom se riječi dičim; u Gospoda čijom se riječi uznosim; ¹²u Boga se uzdam i ne bojim se. Što mi može čovjek? ¹³Bože, dugujem ti što sam zavjetovao. Prinijet ću ti žrtve zahvalne ¹⁴jer si izbavio od smrti moju dušu, od pada moje noge, da hodim pred Bogom u svjetlosti života.