¹Zato ne mogosmo više podnositi i naumismo sami ostati u Ateni, ²a poslasmo Timoteja, svoga brata i Božjega suradnika u Kristovu evanđelju, da vas utvrdi i obodri u vašoj vjeri. ³Željeli smo da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama; jer sami znate da smo za to određeni. ⁴Doista, dok smo bili kod vas, kazali smo vam unaprijed da ćemo podnositi nevolje, a to se i dogodilo, kako znate. ⁵Zato i ja, kad nisam mogao više podnositi, poslah da upoznam vašu vjeru, da vas nije kako iskušao napasnik – da naš trud ne bude uzalud. ⁶A sad, kad se vratio Timotej k nama od vas i izvijestio nas o vašoj vjeri i ljubavi te da nas se svagda ugodno sjećate, želeći nas vidjeti, kao i mi vas, ⁷utješili smo se, braćo, zbog vas, u svoj svojoj bijedi i nevolji, vašom vjerom. ⁸Zaista, sad živimo kad vi stojite u Gospodinu. ⁹Jer kakvu zahvalu možemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost kojom se radujemo zbog vas pred svojim Bogom? ¹⁰Noću i danju molimo se najgorljivije da vidimo vaše lice i da nadopunimo ono što je manjkavo u vašoj vjeri. ¹¹Sam Bog i naš Otac, i naš Gospodin Isus, neka upravi naš put k vama! ¹²A vas neka umnoži Gospodin i neka dade da imate obilnu ljubav jedni prema drugima, i prema svima, kao i mi prema vama. ¹³Utvrdila se vaša srca besprijekorno u svetosti, pred Bogom i Ocem našim, kad dođe naš Gospodin Isus sa svima svojim svetima. Amen.