1. Solunjanima 2 — Biblija Šarić

Pavlovo propovijedanje u Solunu

¹Sami doista znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan. ²Nego stradavši prije i pretrpjevši pogrde u Filipima, kao što znate, odvažismo se u svome Bogu propovijedati vama Božje evanđelje uz veliku borbu. ³Uistinu, naše bodrenje nije iz zablude ni iz nečistoće, ni na prijevaru, ⁴nego kako nas je okušao Bog za dostojne da nam povjeri evanđelje, tako govorimo. Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca. ⁵Jer vam nismo nikada govorili laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomosti – Bog je svjedok – ⁶niti tražeći od ljudi slavu, bilo od vas, bilo od drugih. ⁷Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao Kristovi apostoli, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu. ⁸Tako smo čeznuli za vama da smo bili spremni dati vam ne samo Božje evanđelje nego i svoj život, jer ste nam omiljeli. ⁹Zaista, spominjete se, braćo, našega truda i umora: noću i danju smo radili da ne budemo na teret nijednome od vas. Tako smo vam propovijedali Božje evanđelje. ¹⁰Vi ste svjedoci, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama koji vjerujete. ¹¹Znate kako smo svakoga od vas, kao otac svoju djecu, ¹²molili, bodrili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.

Nova pohvala vjeri Solunjana

¹³Zato zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste vi, primivši od nas propovijedanu Božju riječ, tu riječ primili ne kao ljudsku riječ, nego kao ono što zaista jest: riječ Božju. Ona i djeluje u vama vjernicima. ¹⁴Vi postadoste, braćo, nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova. ¹⁵Oni ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, ¹⁶jer nam priječe govoriti narodima da se spase. Tako ispunjavaju mjeru svojih grijeha svagda. Ali na kraju dolazi na njih gnjev Božji.

Timotejev pohod i izvještaj

¹⁷A mi, braćo, odijeljeni od vas na neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vas vidimo osobno. ¹⁸Zato smo htjeli doći k vama, a ja Pavao, jednom i drugi put, ali zapriječi nam sotona. ¹⁹Jer tko je naša nada, ili radost, ili ponosna kruna? Niste li to vi pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku? ²⁰Doista ste vi naša slava i radost.