David i Nabal

¹Uto umre Samuel. Sav se Izrael skupi i održa mu tugovanje. Pokopaše ga kod njegove kuće u Rami. Jednoga dana ustade David i siđe u pustinju Paran. ²U Maonu je živio čovjek koji je imao imanje u Karmelu. Čovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen striženjem ovaca. ³Čovjek se je zvao Nabal, njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak, pravi Kalebovac. ⁴I kad David u pustinji dozna da Nabal striže svoje ovce, ⁵posla tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: »Idite u Karmel, pođite k Nabalu, pozdravite ga od mene ⁶i uz pozdrav mu recite: Blago tebi, blago tvojoj kući i blago svemu što posjeduješ! ⁷Čuo sam, eto, da imaš striženje ovaca. Pastiri su se tvoji zadržavali među nama. Nismo im nikada ništa nažao učinili. Nikada im nije ništa nestalo dok su god bili u Karmelu. ⁸Pitaj samo svoje sluge, oni ti to mogu potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svečan dan. Daj, dakle, svojim slugama i svojemu sinu Davidu što ti dođe do ruke!« ⁹Kad dođoše Davidovi ljudi, kazaše Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su čekali. ¹⁰A Nabal odgovori Davidovim ljudima: »Tko je David? Tko je Jišajev sin? Danas ima dosta slugu što bježe od svojih gospodara. ¹¹Zar da uzmem svoj kruh, vodu i stoku što sam je zaklao za svoje strigače i da to dam ljudima za koje ne znam ni odakle su došli?« ¹²Davidovi se ljudi zaputiše natrag i vratiše se kući. Kad dođoše Davidu, javiše mu sav slučaj. ¹³Odmah zapovjedi David svojim ljudima: »Svaki neka pripaše svoj mač!« Svaki pripasa svoj mač; i David pripasa svoj mač. Onda iziđoše, pod Davidovim vodstvom, jedno četiri stotine ljudi; dvjesta ih osta kod prtljage. ¹⁴Međutim, jedan od slugu dojavi Nabalovoj ženi Abigajili: »Upravo je David iz pustinje poslao glasnike da pozdrave našega gospodara; a on ih otjera. ¹⁵A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nisu ništa nažao učinili. Nikada nam nije ništa nestalo dokle smo god išli u njihovoj blizini, kad smo bili na polju. ¹⁶Bili su dakle zid oko nas danju i noću, dokle smo god čuvali ovce u njihovoj blizini. ¹⁷Pa promisli i vidi što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj njegovoj kući. On je sam odveć opak da bi se s njim moglo govoriti.« ¹⁸Brže uze Abigajila dvjesta kruhova, dvije mješine vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjerica pržena žita, sto grozdova osušenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce ¹⁹i zapovjedi slugama, a da nije ništa rekla svojemu mužu Nabalu: »Hajdete naprijed; ja ću odmah doći za vama!« ²⁰Kad je ispod gore jahala na magarcu, dođe joj upravo ususret David sa svojim ljudima. Tada se ona susretne s njima. ²¹A David je mislio: »Uzalud sam tome čovjeku čuvao u pustinji sav njegov posjed. Nikada mu ništa nije nestalo od svega imanja. Sad on vraća zlo za dobro. ²²To i to neka Bog učini Davidovim neprijateljima ako mu od svega što ima ostavim do zore išta muško!« ²³Kad Abigajila ugleda Davida, siđe brže s magarca, baci se pred Davida ničice na svoje lice i duboko se pokloni. ²⁴Tada mu pade k nogama i povika: »Uzimam na sebe tu krivnju, gospodaru moj! Daj, molim, da pred tobom govori tvoja sluškinja! Poslušaj riječi svoje sluškinje! ²⁵Gospodaru moj, ne gledaj ništa na toga opakog čovjeka, Nabala; jer što kaže njegovo ime, to je on. Luđak se zove i on je pun ludosti. Ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude što si ih poslao, gospodaru moj! ²⁶Sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti. Gospodin te je očuvao od toga da krvlju i samovoljno pribaviš sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima koji su tebi neprijatelji i koji protiv tebe, gospodaru moj, zlo misle! ²⁷A ovaj dar, što ti ga je tvoja sluškinja sa sobom donijela, gospodaru moj, određen je za ljude koji tebe, gospodaru moj, prate na tvojim putovima. ²⁸Oprosti svojoj sluškinji za njezin prijestup! Gospodin će tebi, gospodaru moj, utemeljiti kuću što ima opstanak jer ti, gospodaru moj, vojuješ Gospodnje bojeve. Pa neka se na tebi ne nađe nikakva nepravda, dokle god živiš! ²⁹Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj život, gospodaru moj, netaknut bude očuvan u svežnju života kod Gospodina, Boga tvojega! A život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke! ³⁰Kad onda Gospodin tebi, gospodaru mojemu, dade svako dobro što ga je obećao, i postavi te knezom nad Izraelom, ³¹tad ne će tebi, gospodaru moj, biti spoticanja zbog grižnje savjesti da si prolio krv ni za što i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospodin tebi, gospodaru moj, udijeli sreću, tad se spomeni i svoje sluškinje!« ³²David odvrati Abigajili: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji te sada posla meni ususret! ³³Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena ti sama, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu! ³⁴Jer tako živ bio Gospodin, Bog Izraelov, koji me očuvao od toga da ti učinim zlo. Da mi nisi brže izišla ususret, ne bi Nabalu ostalo do zore ništa muško!« ³⁵Nato primi David iz njene ruke što im je bila sa sobom donijela, i reče joj: »Vrati se u miru natrag kući! Eto, poslušah te i pogledah te.« ³⁶Kad se Abigajila vrati kući k Nabalu, bila je upravo gozba u njegovoj kući, prava kraljevska gozba. Nabal je bio u najboljem raspoloženju i već vrlo pijan. Zato mu ona ne ispripovjedi ništa do jutra. ³⁷A ujutro, kad se Nabal bio otrijeznio, priopći mu žena što se je dogodilo. Tada mu obamre srce u tijelu, i on postade kao kamen. ³⁸Poslije nekih deset dana udari Gospodin Nabala te umre. ³⁹Kad doču David da je Nabal mrtav, povika: »Neka je blagoslovljen Gospodin, koji osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, svojega slugu, zadrža od zla! Gospodin pusti da zloća Nabalova padne natrag na njega samoga.« Jednoga dana posla David i poruči Abigajili da će je uzeti za ženu. ⁴⁰Davidovi ljudi dođoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: »David nas šalje k tebi; on bi te htio uzeti za ženu.« ⁴¹Tada ona ustade, pokloni se licem do zemlje i reče: »Sluškinja je tvoja rado spremna da bude tvoja ropkinja i da pere noge slugama svojega gospodara.« ⁴²Potom brže ustade Abigajila i sjede na magarca. Pet njezinih djevojaka ju je pratilo. Tako pođe ona za Davidovim glasnicima i postade mu žena. ⁴³Iz Jizreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoše obje njegove žene. ⁴⁴A Šaul je bio međutim svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, Laišovu sinu iz Galima.