1. Makabejcima 1 — Biblija Šarić

Vladavina Aleksandra Velikog

¹Nakon što je Aleksandar, sin Filipa Makedonca, krenuo iz zemlje Kitijske i potukao Darija, kralja Perzijanaca i Medijaca, naslijedio ga je na kraljevskoj vlasti najprije nad Grčkom. ²On je vodio mnoge ratove, zauzeo tvrđave i dao poubijati kraljeve. ³Prodro je do kraja zemlje i uzeo sebi plijen od mnogobrojnih naroda. Pred njim je zanijemjela zemlja. Tada mu se srce predalo obijesti i uzoholilo. ⁴Skupio je silnu vojsku i podvrgnuo pod svoju vlast zemlje, narode i kneževine, i oni su mu morali plaćati danak. ⁵Tada pade na bolesničku postelju i vidje da mu je umrijeti. ⁶Dozva svoje visoke časnike, koji su s njime rasli, i još za života razdijeli među njih svoje kraljevstvo. ⁷Aleksandar je vladao dvanaest godina kada ga je stigla smrt. ⁸Njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području. ⁹Nakon njegove smrti svi staviše sebi krunu na glavu, a tako učiniše i njihovi sinovi za dugo godina. Mnogu nevolju oni donesoše na zemlju.

Izraelci podliježu poganskim običajima

¹⁰Od njih poteče grešan potomak Antioh Epifan, sin kralja Antioha. On je prije bio talac u Rimu, i postade kralj godine 137. grčkoga kraljevstva. ¹¹U one dane nastupiše u Izraelu prekršitelji Zakona i zavedoše mnoge govoreći: »Pođimo i sklopimo savez s okolnim narodima! Otkad smo se odvojili od njih, stigla nas je mnoga nesreća.« ¹²Taj se prijedlog svidje, ¹³i neki od naroda dragovoljno otiđoše kralju. Ovaj im dade punomoć da uvedu poganske običaje. ¹⁴Oni sagradiše u Jeruzalemu vježbalište po običaju pogana, ¹⁵prepraviše sebi trag obrezanja i tako otpadoše od svetoga saveza. Podložili su se jarmu pogana i prodali su se za zlodjela.

Antiohova vojna na Egipat i pljačka Hrama

¹⁶Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poželi svoju vlast protegnuti na Egipat, da bude kralj nad obje zemlje. ¹⁷I on pođe sa silnom vojskom u Egipat, s kolima, sa slonovima, s konjanicima i s velikim brodovljem. ¹⁸Ratovao je s Ptolemejem, egipatskim kraljem. Ptolemej nagnu bježati pred njim i umaknu. ¹⁹Mnogi su bili mrtvi ili ranjeni. Osvojene su egipatske utvrde i gradovi, i egipatska zemlja bila je oplijenjena. ²⁰Poslije pada Egipta Antioh se godine 143. vrati i pođe sa silnom vojskom na Izrael i Jeruzalem. ²¹U svojoj obijesti uđe u Svetište i odnese zlatni žrtvenik, svijećnjak za rasvjetljavanje sa svim posudama, ²²stol za izložene kruhove, posude za žrtve ljevanice, čaše, zlatne kadionice, zastor, vijence i zlatne ukrase na prednjoj strani Hrama. Strgao je sve to. ²³Zaplijeni srebro, zlato, skupocjeno posuđe i što je našao od sakrivena blaga. ²⁴Sa svim tim plijenom vrati se u svoju zemlju. Osim toga počinio je krvoproliće i izrekao veoma ohole govore. ²⁵Duboka žalost zahvati Izraela po svim njegovim krajevima. ²⁶Jadikovali su gorko glavari i starješine, povukli su se djevojke i mladići, žene su zapustile svoju ljepotu. ²⁷Svaki je zaručnik tugovao, zaručnica je u svojoj odaji tugovala. ²⁸Zemlja se potresla zbog svojih stanovnika, sva je Jakovljeva kuća bila osramoćena.

Poganska utvrda u Jeruzalemu

²⁹Dvije godine potom posla kralj poreznoga pobirača u Judine gradove. On dođe sa silnom vojskom u Jeruzalem. ³⁰Lukavo im ponudi mir tako da mu povjerovaše. Ali on iznenada napade grad, zada mu težak udarac i poubija mnoge Izraelce. ³¹Nakon što je oplijenio grad, zapali ga i poruši njegove kuće i zid kojim je grad bio opasan. ³²Žene i djecu odvedoše u ropstvo i stada zaplijeniše. ³³Oko Davidova grada izgradili su velik i utvrđen zid, podigli kule i pretvorili ga u svoju utvrdu. ³⁴Naselili su u nj bezbožan narod, muškarce koji su kršili Zakon i oni su se utvrdili u njemu. ³⁵Nabavili su oružje i životne namirnice te su odložili plijen skupljen u Jeruzalemu. Tako postade utvrda jedna velika zamka. ³⁶Za Svetište to postade zasjeda, za Izraela stalni i zlobni protivnik. ³⁷Oko Svetišta proliše nedužnu krv, oskvrnuše sveto mjesto. ³⁸Zbog njih pobjegoše stanovnici Jeruzalema i tako on postade prebivalište tuđemu narodu. Vlastitim potomcima postade tuđ, ostaviše ga njegova djeca. ³⁹Svetište njegovo potpuno je opustjelo, blagdani se pretvoriše u tugu, subote u sramotu; ponos u prezir. ⁴⁰Kako je nekoć bila njegova krasota, tako sad postade velika njegova sramota.

Antioh zabranjuje monoteizam Židova

⁴¹Tada izda kralj zapovijed da svi u njegovoj kraljevini moraju postati jedan narod i da svaki ostavi svoje posebne običaje. ⁴²Svi se poganski narodi podvrgoše kraljevoj zapovijedi. ⁴³I mnogi Izraelci prionuli su uz njegovo bogoštovlje te žrtvovali idolima i pogazili subotu. ⁴⁴Antioh je poslao u Jeruzalem i u Judine gradove glasnike s pismenom zapovijedi da razvide slijedi li tko običaje strane toj zemlji. ⁴⁵Tražio je da se dokinu žrtve paljenice, klanice i ljevanice u Svetištu, te da subote i blagdani budu oskvrnjeni. ⁴⁶Izraelci su također trebali okaljati Svetište i svete. ⁴⁷Nasuprot tome, trebali su podići poganske žrtvenike, svetišta i idolske likove, žrtvovati svinje i druge nečiste životinje. ⁴⁸Svoje sinove trebali su ostavljati neobrezane, a svoje duše okaljati svakojakom nečistoćom i gnusobom. ⁴⁹Tako su trebali zaboraviti Zakon i dokinuti sve ustanove. ⁵⁰A tko bi radio protiv kraljeve zapovijedi, trebao je poginuti. ⁵¹Takve propise dade izdati za cijelo svoje kraljevstvo i postavi nadzornike za sav narod. Zapovjedi da u svim Judinim gradovima za redom bude prinesena poganska žrtva. ⁵²Mnogi od naroda pridružiše im se i tako otpadoše od Zakona. Oni počiniše zlo u zemlji. ⁵³Prisilili su Izraelce da se kriju u svakojakim skrovištima. ⁵⁴Dana 15. kisleva, godine 145. dao je kralj podići grozotu pustoši na žrtveniku za paljenice, a sagrađeni su poganski žrtvenici i po okolnim gradovima Judeje. ⁵⁵Pred kućnim vratima i na trgovima paljene su miomirisne žrtve. ⁵⁶Knjige Zakona, što ih nađoše, razderaše i spališe. ⁵⁷Ako bi se u koga našla knjiga Saveza, ili ako bi se tko ravnao po Zakonu, izručili bi ga smrti po kraljevoj zapovijedi. ⁵⁸Takvim nasilnim mjerama postupali su mjesece i mjesece protiv Izraelaca koje su sustizali u raznim gradovima. ⁵⁹Dana 25. kisleva prinosili su žrtve na poganskom žrtveniku koji je bio postavljen na žrtveniku za paljenice. ⁶⁰Po kraljevoj zapovijedi ubijali su žene koje su dale obrezati svoju djecu ⁶¹i vješali su im dojenčad o vrat. Također su oplijenili njihove kuće i usmrtili one koji su djecu obrezivali. ⁶²Ali mnogi u Izraelu ostadoše postojani i tvrdo odlučiše da ne će blagovati ništa nečisto. ⁶³Radije htjedoše poginuti, nego se okaljati jelima i prekršiti sveti Savez. I tako poginuše. ⁶⁴Bilo je to vrijeme strahovitog i gnjevnog suda protiv Izraela.