¹Nakon što su bili unijeli kovčeg Božji i namjestili ga u šatoru, što ga je bio David podigao za nj, prinesoše pred Bogom žrtve paljenice i žrtve pričesnice. ²Kad David prinese žrtve paljenice i žrtve pričesnice, blagoslovi narod u ime Gospodina ³i razdijeli svim Izraelcima, muškarcima i ženama, svakome po jedan kruh, po komad mesa i kolač od grožđa. ⁴Potom postavi neke levite da služe kod Gospodnjega kovčega. Oni su morali prinositi Gospodinu, Bogu Izraelovu, hvalu, čast i slavu: ⁵Asaf kao poglavar i Zaharija kao drugi u redu za njim, onda Jeiel, Šemiramot, Jehiel, Matitja, Eliab, Benaja, Obed Edom i Jeiel sa svojim glazbalima, harfama i citrama. Asaf je trebao udarati u cimbale, ⁶svećenici Benaja i Jahaziel jednako trubiti u trube pred kovčegom Božjega saveza. ⁷Tada prvi put zapovjedi David da Asaf i njegova braća hvale Gospodina: ⁸»Hvalite Gospodina! Zazivajte njegovo ime! Javljajte narodima njegova djela! ⁹Pjevajte mu! Svirajte mu! Navješćujte njegova čudesa! ¹⁰Hvalite se njegovim svetim imenom! Neka se veseli srce onih koji traže Gospodina! ¹¹Tražite Gospodina i njegovu slavu! Tražite vazda njegovo lice! ¹²Spominjite se njegovih čudesa, koja je učinio; njegovih znakova, sudova njegovih usta. ¹³Ti, rode Izraela, njegova sluge, i vi, sinovi Jakova, njegova odabranika. ¹⁴On, Gospodin, nama je Bog! U sav svijet idu njegovi sudovi. ¹⁵On se spominje vječno svoga saveza i riječi koju je dao za tisuću koljena, ¹⁶saveza što ga je sklopio s Abrahamom, i svoje zakletve Izaku. ¹⁷To je postavio Jakovu za zakon, za vječni savez Izraelu, ¹⁸govoreći ovako: Dat ću ti Kanaan kao vaše uže baštinstvo! ¹⁹Tada ste još bili maleni brojem, samo vâs malo i u njemu stranci. ²⁰Još ste išli od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga. ²¹Ali on ne dade da im se naudi. Zbog njih uputi kraljeve: ²²Ne dirajte u moje pomazanike i mojim prorocima ne učinite ništa nažao! ²³Pjevajte tako Gospodinu sve zemlje! Iz dan u dan navješćujte njegovo spasenje! ²⁴Navješćujte narodima njegovu slavu, i svakome puku njegova čudesa! ²⁵Jer je velik Gospodin i veoma dostojan hvale, strahovit, iznad svih bogova. ²⁶Jer su svi bogovi u naroda idoli, a Gospodin je stvorio nebesa, ²⁷slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u njegovu svetištu. ²⁸I dajte Gospodinu, plemena naroda, dajte Gospodinu slavu i čast! ²⁹Dajte Gospodinu slavu njegova imena! Prinosite darove, dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Gospodinu u svetome nakitu! ³⁰Neka strepi pred njim sav svijet! Čvrsto stoji sav svijet – ne premješta se nikad. ³¹Nebo se veseli, zemlja se raduje. Navijestite narodima: Gospodin je kralj! ³²More buči i što je u njemu, skače polje i što je na njemu. ³³I tada se obraduje šumsko drveće pred Gospodinom, kad on dolazi suditi zemlji. ³⁴Hvalite Gospodina! Jer je dobar, jer njegova milost traje dovijeka. ³⁵Ovako govorite: Pomozi nam, Bože našega spasenja! Skupi nas, spasi nas od narodâ! Da mognemo slaviti tvoje sveto ime, da se smijemo hvaliti tvojom slavom. ³⁶Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov! Od vijeka do vijeka!« I sav narod reče: »Amen!« i »Hvala neka je Gospodinu!« ³⁷Tada ostavi ondje pred kovčegom Gospodnjega saveza Asafa i njegove suplemenike, da služe pred Kovčegom bez prestanka, onako kako to bude tražio svaki dan. ³⁸Obed-Edoma i njegovih šezdeset i osam suplemenika i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu postavi na vratima. ³⁹Svećenika Sadoka i njegove suplemenike, svećenike, namjesti za Gospodnji stan na visini u Gibeonu. ⁴⁰Oni su morali Gospodinu redovito, jutrom i večerom, prinositi žrtve paljenice na žrtveniku za žrtve paljenice, točno onako kako je napisano u Gospodnjem zakonu što ga je dao Izraelu. ⁴¹S njima su bili Heman i Jedutun, uz ostale koji su bili izabrani i poimence označeni da prinose Gospodinu hvalospjev: Vječno traje njegova milost. ⁴²Oni, Heman i Jedutun, čuvali su trube i cimbale za glazbenike i glazbala za Božje pjesme. Jedutunovi sinovi obavljali su vratarsku službu. ⁴³Potom se svi vratiše kući. A David ode kako bi pozdravio svoju obitelj.