Natanovo proroštvo

¹Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: »Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.« ²Natan odgovori Davidu: »Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.« ³Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu: ⁴»Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem. ⁵Nisam nikada stanovao u palači otkad izvedoh Izraelove sinove, do dana današnjega. Štoviše, putovao sam od jednoga šatora i stana do drugoga. ⁶Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kome od Izraelovih sudaca, kojima zapovjedih da pasu moj narod Izraela, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedrovine? ⁷Zato reci sada momu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paša, iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izraelu. ⁸Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći ime kakvo imaju samo najveći na zemlji. ⁹Ja ću odrediti mjesto svomu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije, ¹⁰od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam da će ti Gospodin sagraditi kuću. ¹¹Kad se jednom navrše tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, odredit ću tvoje potomstvo, jednoga od tvojih sinova, za tvog nasljednika i njemu ću utvrditi njegovo kraljevstvo. ¹²On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena. ¹³Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu ne ću uskratiti svoju naklonost, kao što sam je uskratio njegovu prethodniku. ¹⁴Zauvijek ću ga postaviti nad svojom kućom i svojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje će tvrdo stajati dovijeka.« ¹⁵Kad je Natan o svim tim riječima i o svoj toj objavi bio govorio s Davidom, ¹⁶ode kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospodine, Bože moj? Što je moja kuća da si me doveo dovle? ¹⁷I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si, štoviše, kući svog sluge dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, Gospodine, Bože moj! ¹⁸Što će ti još David kazati o slavi kojom si obasuo svog slugu? Ta ti znaš svojega slugu, ¹⁹Gospodine. Zbog svojega sluge i po svojemu srcu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno. ²⁰Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo svojim ušima. ²¹Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izraelov narod, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i čudesnim djelima i da ispred tvog naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode? ²²Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog! ²³Pa daj, Gospodine, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao! ²⁴Kad se ono ispuni, tvoje će ime biti veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom. ²⁵Jer ti si, Bože moj, objavio svomu sluzi da ćeš mu sagraditi kuću. Zato se tvoj sluga usudi upraviti ti tu molitvu. ²⁶Tako, Gospodine, ti si Bog. Jer si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje, ²⁷budi sada voljan i blagoslovi kuću svojega sluge, da postoji pred tobom dovijeka! Jer što ti blagosloviš, Gospodine, blagoslovljeno je dovijeka!«