Salomonove žene

¹Kralj Salomon ljubio je, osim faraonove kćeri, mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, ²dakle iz naroda za koje je Gospodin bio zapovjedio sinovima Izraelovim: »Ne upuštajte se s njima, i oni ne smiju općiti s vama. Inače će oni, posve sigurno, privući vaša srca svojim bogovima.« Njima prionu Salomon ljubeći ih. ³I imao je sedam stotina žena kraljica i tri stotine priležnica. I njegove ga žene zavedoše. ⁴Kad je Salomon bio ostario, njegove mu žene privukoše srce drugim bogovima. Njegovo srce nije više nepodijeljeno pripadalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njegova oca Davida. ⁵I Salomon je štovao Aštartu, boginju Sidonaca, i Milkoma, strahotu Amonaca. ⁶Salomon je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije hodio za Gospodinom do kraja kao njegov otac David. ⁷Tada Salomon sagradi žrtvenu visinu za Kemoša, strahotu Moabaca, na gori istočno od Jeruzalema, i isto tako za Milkoma, strahotu Amonaca. ⁸Isto učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile svojim bogovima kâd i žrtve klanice. ⁹I Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je bio odvratio svoje srce od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio javio dva puta ¹⁰i zapovjedio mu da ne štuje drugih bogova. Ali on nije pridržavao onoga što mu je Gospodin bio zapovjedio. ¹¹Zato Gospodin dade poručiti Salomonu: »Budući da se nisi pridržavao mojega saveza i uredaba, što sam ti ih odredio, otrgnut ću od tebe kraljevstvo i dati ga tvojemu sluzi. ¹²Ali to još ne ću učiniti za tvojega života zbog tvojega oca Davida. Tek ću ga tvojemu sinu oduzeti. ¹³Ipak, ne ću od njega otrgnuti cijelo kraljevstvo. Jedno ću pleme dati tvojemu sinu zbog Davida, mojega sluge, i zbog Jeruzalema, što sam ga izabrao.«

Vanjski neprijatelji Salomonovi

¹⁴I Gospodin dade podići Salomonu protivnika u Edomcu Hadadu, iz kraljevske obitelji u Edomu. ¹⁵Kada je David onda tukao Edomca, i vojskovođa Joab otišao da pokopa pobijene, a sve muškarce sposobne za oružje u Edomu dao poubijati ¹⁶– jer je Joab proboravio tamo šest mjeseci sa svim Izraelom, dok nije istrijebio sve edomske muškarce sposobne za oružje u Edomu – ¹⁷tada uteče Hadad s nekoliko Edomaca, koji su bili sluge njegova oca i ode u Egipat. Hadad je tada bio još malen dječak. ¹⁸Odoše iz Midjana i dođoše u Paran. Iz Parana uzeše sa sobom ljude i dođoše u Egipat k faraonu, egipatskom kralju. Ovaj mu dade kuću i odredi mu hranu. Dade mu i zemlje. ¹⁹Hadad nađe veliku milost u faraona, tako da mu dade sestru svoje žene Tafnese za ženu. ²⁰Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata. Tafnesa mu u faraonovoj palači dade prvi odgoj. Tako ostade Genubat u faraonovoj palači među faraonovom djecom. ²¹A kad Hadad u Egiptu doču da je David počinuo kod svojih otaca i da je mrtav vojskovođa Joab, zamoli on faraona: »Pusti me da idem u svoju zemlju!« ²²Faraon ga upita: »A nedostaje li ti što kod mene, pa zato hoćeš ići u svoju zemlju?« On odgovori: »Ništa! Ali me pusti da idem!« ²³Tada mu Bog kao protivnika podiže Rezona, Elijadova sina, koji je bio pobjegao iz blizine svojega gospodara Hadarezera, sopskoga kralja. ²⁴On je skupio ljude oko sebe i postao vođa čete onda kad je David počinio krvoproliće među njima. Oni tada odoše u Damask, ostadoše tamo, i vladali su u Damasku. ²⁵On je bio Izraelov protivnik, dok je god živio Salomon. Osim zla što ga je učinio Hadad, mrzio je i on Izraela dok je god bio kralj nad Aramom.

Jeroboamova pobuna

²⁶I Jeroboam, sin Nebatov, Efraćanin iz Sareda, njegova se mati zvala Serva i bila je udovica, Salomonov činovnik, pobuni se protiv kralja. ²⁷Uzrok zbog kojega je ustao protiv kralja bio je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna jamu u gradu Davida, svojega oca. ²⁸Jeroboam je bio čestit čovjek, i kad je Salomon vidio da je mladi čovjek vješt u poslu, postavio ga je za nadzornika nad svim radovima u Josipovoj kući. ²⁹Tada se dogodilo da Jeroboam ode iz Jeruzalema i da ga na putu susretne prorok Ahija iz Šila. On je upravo imao nov plašt na sebi. Obojica su bili sami u polju. ³⁰Tada Ahija uze novi plašt, koji je imao na sebi, razdere ga na dvanaest dijelova ³¹i reče Jeroboamu: »Uzmi sebi deset komada! Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Evo, istrgnut ću iz Salomonove ruke kraljevstvo i tebi ću dati deset plemena. ³²Oni će zadržati samo jedno pleme zbog mojega sluge Davida i zbog Jeruzalema, grada koji izabrah između svih plemena Izraelovih, ³³jer ostaviše mene i pokloniše se Aštarti, božici Sidonaca, Kemošu, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca; nisu hodili mojim putovima, nisu činili što je meni po volji, i nisu se pridržavali mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio njegov otac David. ³⁴Ali ne ću mu oduzeti cijelo kraljevstvo, nego ću ga ostaviti neka vlada dok je god živ, zbog mojega sluge Davida, kojega izabrah, i koji se pridržavao mojih zapovijedi i uredaba. ³⁵Ali ću njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi ga dati, naime deset plemena. ³⁶Jedno jedino pleme dat ću njegovu sinu, da bude svjetiljka mojemu sluzi Davidu, vazda preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji izabrah sebi, da u njemu stanuje moje ime. ³⁷A tebe ću uzeti: ti ćeš vladati nad svim što ti duša želi, i bit ćeš kralj nad Izraelom. ³⁸Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim, i ako budeš išao mojim putovima i činio što je meni po volji, pridržavajući se mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio moj sluga David, ja ću biti s tobom i sagradit ću ti kuću tako tvrdu kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izraela. ³⁹Zbog toga ću ponižavati Davidove potomke, ali ne za sva vremena.« ⁴⁰Budući da je Salomon tražio Jeroboama da ga ubije, Jeroboam je ustao i pobjegao u Egipat k Šišaku, egipatskom kralju. Ostao je u Egiptu do Salomonove smrti. ⁴¹Ostala Salomonova povijest, i sve što je činio, i njegova mudrost, zapisani su u knjizi Salomonove povijesti. ⁴²A vladao je Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. ⁴³Tada počinu Salomon kod svojih otaca. Pokopaše ga u gradu Davida, njegova oca. Umjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.