Traži mudrost, izbjegavaj ludost

¹Mudrost sagradi sebi kuću; stoji na sedam stupova. ²Pokla svoju stoku; natoči svoje vino. Postavi svoj stol. ³Posla svoje djevojke da objave na najvišim mjestima grada: ⁴»Tko je neuk, neka navrati ovamo! Tko nema razboritosti, toga ću poučiti. ⁵Dođite, jedite mojega kruha, pijte vina što sam ga natočila! ⁶Ostavite ludost, da živite! Pođite putem razboritosti! ⁷Tko poučava podsmjehivača, donosi sam sebi samo sramotu; tko kori bezbožnika, prima porugu. ⁸Ne poučavaj podsmjehivača: on bi te mogao zamrziti. Kudi mudroga, on će te ljubiti. ⁹Poučavaj mudroga, i bit će još mudriji! Poučavaj pobožnika: on će dobiti još razboritosti. ¹⁰Početak je sve mudrosti strah Gospodnji; poznavati Presvetoga jest razboritost. ¹¹Jer je Gospodin onaj koji umnožava tvoje dane, koji čini mnogima godine tvojega života. ¹²Ako si mudar, to je za tvoje dobro. Ako si podsmjehivač, sam ćeš to morati okajati. ¹³Žena, »ludost« nemirna je žena. Ona se razumije samo u zavođenje. ¹⁴Sjedi na vratima svoje kuće, na stolici u gradu visoko gore, ¹⁵da zove one što prolaze, a koji idu pravo svojim putem. ¹⁶Tko je lud, neka navrati ovamo; tko nema razboritosti, toga ću poučiti. ¹⁷Tako je slatka ukradena voda, tečan je sakriven kruh. ¹⁸A ne znaju da se tamo gomilaju sjene, da njezini gosti leže u carstvu mrtvih.