Mudrost kao učiteljica

¹Čuj! Ne zove li mudrost? Ne diže li razboritost svoj glas? ²Gore, visoko iznad ceste, ili tamo gdje se križaju putovi, ona se postavila. ³Ili kod vrata gdje se ostavlja grad ili gdje se ulazi u grad ona zove glasno: ⁴»Vas zovem, o ljudi! Riječ upravljam čovječjoj djeci. ⁵Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni jednostavnosti! Urazumite se, vi ludi! ⁶Slušajte! Jer ću vam govoriti velike stvari. Svoje usne otvaram za istinit govor. ⁷Jest, moj jezik govori samu istinu. Mrska je mojim usnama lažljivost. ⁸Istinite su riječi mojih usta, ništa nema u njima lažno i zlobno. ⁹Sve su one jasne razboritomu i jednostavne onima koji traže istinu. ¹⁰Primite moj naputak radije nego srebro, i razboritost radije nego zlato! ¹¹Jer je mudrost vrednija od bisera. Nikakva dragocjenost nije joj jednaka. ¹²Ja, mudrost, u savezu sam s razboritošću. Ovo je znanje moja zasluga. ¹³Strah je Gospodnji mržnja zla. Ja mrzim uznositost i oholost, zao put i lažan govor. ¹⁴U meni je oprez i mudar savjet. Moja je razboritost i moja je jakost. ¹⁵Po meni vladaju kraljevi, odlučuju velikaši po pravdi. ¹⁶Po meni zapovijedaju knezovi, plemići, svi suci na zemlji. ¹⁷Ja ljubim one koji mene ljube. Koji me traže, nađu me. ¹⁸U meni se nađu bogatstvo i čast, i postojano dobro i trajno blagostanje. ¹⁹Plod je moj bolji od suhoga zlata, a moj dobitak vredniji od očišćenoga srebra. ²⁰Idem stazom pravednosti posred putova pravice. ²¹Onima koji me ljube, dajem dobra, napunjam njihove riznice. ²²Gospodin me stvori u početku svojega upravljanja, kao prvo od svojih djela, u pradoba. ²³Bila sam postavljena prije vjekova, prije početka, prije postanka svijeta. ²⁴Nije još bilo dubina voda kada sam se rodila. Nije još bilo izvora s obilatom vodom. ²⁵Nisu još bile stvorene gore, prije humova ja sam se rodila, ²⁶prije nego je stvorio zemlju i polja, i prve početke svijeta. ²⁷Kad je gradio nebo, ja sam bila tamo, i kad je premjeravao svod nad morskim vodama. ²⁸Kad je u visini motao oblake, kad je pustio da nabujaju izvori bezdana, ²⁹kad je postavljao granice moru, da nikada ne prijeđe voda svoju obalu, kad je utvrđivao stupove zemlji, ³⁰tada sam stajala, ja, njegova miljenica, na njegovoj strani; bila sam iz dana u dan puna zanosa, puna radosti pred njim svagda, ³¹puna radosti na širokoj zemlji, puna zanosa nad djecom čovječjom. ³²Tako dakle, sinovi, poslušajte me! Spasenje onima koji idu mojim putovima! ³³Slušajte moj naputak, da dobijete mudrost! Nemojte je odbaciti! ³⁴Blago onome koji me sluša, koji stražari na mojim vratima svaki dan, koji čuva moje dovratnike! ³⁵Jer tko nađe mene, našao je život. Što želi dobije od Gospodina. ³⁶Tko mene promaši, ošteti svoju dušu. Svi koji me mrze, ljube smrt.