Matej 9 — Biblija Šarić

Isus iscjeljuje uzeta

¹On uđe u lađicu, prijeđe i dođe u svoj grad. ²Ondje mu donesoše uzeta koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio njihovu vjeru, reče uzetomu: »Budi hrabar, sinko, oprošteni su ti grijesi!« ³Tada su neki od pismoznanaca pomislili u sebi: »Ovaj huli na Boga!« ⁴Isus prozre njihove misli i reče: »Zašto zlo mislite u svojim srcima? ⁵Što je lakše reći: Oprošteni su ti tvoji grijesi ili ustani i hodi? ⁶Ali znajte, Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!« I tada reče uzetom: »Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!« ⁷On ustade i ode kući. ⁸A mnoštvo naroda, kad to vidje, poboja se, i uze slaviti Boga koji je takvu vlast dao ljudima.

Isus poziva Mateja

⁹Kad je Isus odatle otišao dalje, vidje čovjeka po imenu Mateja, gdje sjedi u carinarnici. Reče mu: »Pođi za mnom!« On ustade i pođe za njim. ¹⁰Kad je onda u njegovoj kući sjedio za stolom, dođoše mnogi carinici i grješnici i sjedoše za stol s Isusom i s njegovim učenicima. ¹¹Farizeji to vidješe i rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede vaš učitelj s carinicima i grješnicima?« ¹²Isus je to čuo i odvratio: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. ¹³Idite i naučite što znači: Hoću milosrđe, a ne žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike.«

Pitanje posta

¹⁴Tada dođoše k njemu Ivanovi učenici i upitaše: »Zašto postimo mi i farizeji, a tvoji učenici ne poste?« ¹⁵Isus im odgovori: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Ali doći će dani kad će se zaručnik oteti od njih. Onda će postiti. ¹⁶Nitko ne stavlja zakrpe od nova sukna na staru haljinu; inače se odere zakrpa od haljine i rupa bude još veća. ¹⁷Također se ne lijeva novo vino u stare mjehove; inače se prodru mjehovi, vino se prolije i mjehovi se pokvare. Nego se lijeva novo vino u nove mjehove. Tada se sačuva oboje.«

Iscjeljene bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri

¹⁸Dok im je tako govorio, dođe neki poglavar, baci se pred njega ničice i reče: »Moja je kći upravo sada umrla. No, dođi i stavi na nju svoju ruku! Tada će opet živjeti.« ¹⁹Isus ustade i pođe za njim sa svojim učenicima. ²⁰Tada žena koja je već dvanaest godina bolovala od istjecanja krvi pristupi otraga i dotače se ukrasa njegove haljine. ²¹Jer je rekla u sebi: »Ako se samo dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.« ²²Isus se obazre, ugleda je i reče: »Budi hrabra, kćeri, vjera te je tvoja ozdravila.« Od toga časa bila je žena zdrava. ²³Kad je onda došao Isus u poglavarevu kuću i ugledao svirače i svijet gdje buči, reče: ²⁴»Odstupite! Jer djevojka nije mrtva, ona samo spava.« Tada su mu se oni podsmjehivali. ²⁵A on istjera ljude van i uđe u sobu. Uhvati djevojku za ruku i ona ustade. ²⁶Glas o tom raširi se po svem onom kraju.

Ozdravljenje dvojice slijepaca

²⁷Kad je Isus odatle otišao dalje, pratila su ga dva slijepca. Vikali su: »Sine Davidov, smiluj nam se!« ²⁸Jedva je ušao u kuću, pristupiše k njemu slijepci. Isus ih upita: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Oni mu odgovoriše: »Da, Gospodine!« ²⁹Tada se dotače njihovih očiju i reče: »Kako vjerujete, tako neka vam bude!« ³⁰Tada se otvoriše njihove oči. A Isus im dade strogi naputak: »Gledajte da nitko ne dozna!« ³¹No, oni otiđoše i raširiše glas o njemu po cijelom onom kraju.

Ozdravljenje opsjednutog njemaka

³²Kad su otišli, donesoše mu nijema čovjeka kojega je đavao bio opsjeo. ³³Čim je bio izagnan đavao, nijemi je mogao govoriti. Pun čuđenja povika narod: »Još se nikada nije tako što dogodilo u Izraelu!« ³⁴A farizeji rekoše: »Uz pomoć đavolskog poglavice izgoni đavle.«

Isus pred mnoštvom bez pastira

³⁵Isus je prolazio po svim gradovima i selima. Učio je u sinagogama, navješćivao je Evanđelje o kraljevstvu i liječio svaku bolest i svaku nemoć. ³⁶A kad je vidio mnoštvo naroda, sažali se nad njim jer su bili kao ovce bez pastira, izmučeni i satrveni. ³⁷I on reče svojim učenicima: »Žetva je velika, a poslenika je malo. ³⁸Molite zato gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu!«