Marko 1 — Biblija Šarić

Ivan Krstitelj

¹Početak evanđelja Isusa Krista, Božjega Sina. ²Stoji pisano u proroka Izaije: »Evo, ja šaljem svoga glasnika pred tobom koji će ti pripraviti put. ³Glas onoga što viče u pustinji: Pripravite Gospodnji put, poravnite njegove staze!« ⁴Ivan Krstitelj se pojavio u pustinji i propovijedao je pokorničko krštenje za oproštenje grijeha. ⁵Tada je izlazila k njemu sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio u Jordanu, a oni su pritom ispovijedali svoje grijehe. ⁶Ivan je bio obučen u devinu dlaku i imao je kožnat pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. ⁷I propovijedao je: »Moćniji od mene ide za mnom. Ja nisam dostojan kleknuti i odriješiti mu remena na obući. ⁸Ja sam vas krstio vodom, on će vas krstiti Duhom Svetim.«

Krštenje Isusa

⁹U one dane dođe Isus iz Nazareta u Galileji i dade da ga Ivan krsti u Jordanu. ¹⁰Jedva je bio izašao iz vode, vidje kako se otvori nebo i Duh kao golub na nj siđe. ¹¹S neba povika glas: »Ti si moj ljubljeni Sin; ti si mi po volji.«

Isusova kušnja u pustinji

¹²Odmah ga Duh izvede u pustinju. ¹³Četrdeset dana je ostao u pustinji i sotona ga je napastovao. Boravio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli.

Isus propovijeda evanđelje u Galileji

¹⁴Nakon što je Ivan bio bačen u tamnicu, otišao je Isus u Galileju i propovijedao Božje evanđelje ¹⁵govoreći: »Vrijeme se ispunilo; Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se i vjerujte u evanđelje!«

Poziv četvorici učenika

¹⁶Kad je išao pokraj Galilejskoga mora, vidje kako Šimun i Andrija, Šimunov brat, baciše svoje mreže u more. Oni su bili ribari. ¹⁷Isus im reče: »Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi.« ¹⁸Odmah ostaviše svoje mreže i pođoše za njim. ¹⁹Kad je otišao malo dalje, vidje Jakova, Zebedejeva sina, i njegova brata Ivana, također u lađici. Oni su popravljali svoje mreže. ²⁰Odmah ih pozva. Oni ostaviše svojega oca Zebedeja s nadničarima u lađici i pođoše za njim.

U kafarnaumskoj sinagogi

²¹Oni dođoše u Kafarnaum. Odmah u subotu pođe u sinagogu i stade naučavati. ²²Bili su zaneseni njegovim naukom, jer je učio kao netko tko ima moć, a ne kao pismoznanci. ²³U tamošnjoj sinagogi nalazio se upravo čovjek koji je bio opsjednut od nečista duha. On povika: ²⁴»Odlazi! Što mi s tobom imamo, Isuse Nazarećanine? Ti si došao da nas upropastiš. Znam tko si, Božji Svetac.« ²⁵A Isus mu zaprijeti i reče: »Umukni i izađi iz njega!« ²⁶Nečisti duh prodrma čovjeka i vičući iza glasa izađe iz njega. ²⁷Puni čuđenja pitali su svi jedan drugoga: »Što je ovo? Neki novi, silni nauk! I usto zapovijeda nečistim duhovima, i oni ga slušaju!« ²⁸Glas o njemu raširi se brzo po svem području Galileje.

Ozdravljenje Petrove punice

²⁹Iz sinagoge pođe s Jakovom i Ivanom ravno u Šimunovu i Andrijinu kuću. ³⁰Šimunova je punica ležala od groznice. Odmah mu kazaše za nju. ³¹On joj pristupi, uze je za ruku i podiže je. Odmah je pusti groznica, i ona ih je posluživala.

Iscjeljenja nakon šabata

³²Uvečer, pošto zađe sunce, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute. ³³Sav se grad stisnuo pred vratima. ³⁴On ozdravi mnoge što su bili mučeni svakojakim bolestima i istjera mnoge đavle. Ali ne dade da đavli dođu do riječi, jer su ga poznavali.

Isus napušta Kafarnaum

³⁵U rano jutro, kad je još bilo posve tamno, ustade, ode na samotno mjesto, i ondje se molio. ³⁶Šimun i njegovi drugovi pohitješe za njim. ³⁷Kad su ga našli, rekoše mu: »Svi za te pitaju.« ³⁸On im odvrati: »Pođimo drugamo, u obližnja mjesta da i tamo propovijedam, jer sam ja zato došao.« ³⁹I tako je prošao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i izgonio đavle.

Isus iscjeljuje gubavca

⁴⁰Dođe mu neki gubavac, baci se pred njega na koljena i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti.« ⁴¹Pun milosrđa pruži Isus ruku, dotače ga se i reče mu: »Hoću, budi čist!« ⁴²I odmah guba nestade s čovjeka, i bio je čist. ⁴³Tada ga žurno otpusti ⁴⁴i reče mu strogo: »Pazi da nikome što ne kazuješ o tom! Nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje žrtvu koju je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!« ⁴⁵A jedva je on otišao, poče glasno kazivati taj događaj i posvuda ga razglašavati. Zato Isus nije mogao više javno ući u grad. Radije se zadržavao vani, na samotnim mjestima. Ali su ljudi dolazili k njemu sa svih strana.