Luka 14 — Biblija Šarić

Iscjeljenje na šabat

¹Kad on jedne subote dođe na objed u kuću nekoga uglednog farizeja, promatrali su ga pozorno. ²Tada stade pred njega neki čovjek koji je imao vodenu bolest. ³Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno iscjeljivati u subotu ili nije?« ⁴Oni su šutjeli. Tada ga dotakne, iscijeli ga i otpusti. ⁵Onda im reče: »Tko od vas, ako mu sin ili magarac padne u jamu, odmah ga ne izvadi, pa i u subotu?« ⁶Na to mu ne mogoše ništa odgovoriti.

Odabrati posljednje mjesto

⁷Kad je spazio kako su pozvani birali sebi prva mjesta, kaza im ovu prispodobu: ⁸»Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto! Mogao bi tko odličniji od tebe biti među pozvanima, ⁹i tvoj i njegov gostoprimac mogao bi doći i reći ti: Podaj mjesto ovome! Tada bi, postiđen, morao zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰Nego, kad te tko pozove, idi i sjedi na posljednje mjesto! Tada će doći tvoj gostoprimac i reći ti: Prijatelju, pomakni se naviše! To će ti biti na čast pred svima koji sjede s tobom za stolom. ¹¹Jer svaki koji se uzvisi, ponizit će se, a tko se ponizi, uzvisit će se.« ¹²A gostoprimcu reče: »Kad pozivaš na objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti! ¹³Nego kad pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe! ¹⁴Blago onda tebi! Jer ti oni ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih.« ¹⁵Kad je to čuo jedan od onih što su bili zajedno za stolom, reče mu: »Blago onome koji blaguje u Božjemu kraljevstvu!«

Prispodoba o gozbi za siromahe

¹⁶Tada mu on reče: »Neki čovjek zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge. ¹⁷Kad bi vrijeme gozbi, posla svojega slugu da kaže pozvanima: Dođite, sve je već gotovo! ¹⁸Tada se počeše izgovarati svi redom. Prvi mu reče: Kupio sam polje i moram poći da ga vidim. Molim te, ispričaj me! ¹⁹Drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih pogledam. Molim te, ispričaj me! ²⁰Treći reče: Oženio sam se i zato ne mogu doći. ²¹Sluga se vrati i to kaza svome gospodaru. Tada se razljuti domaćin i zapovjedi svome sluzi: Idi brzo van na ceste i gradske ulice i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i hrome! ²²Sluga javi: Gospodaru, zapovijed je tvoja izvršena, ali još ima mjesta. ²³Tada reče gospodar sluzi: Izađi na seoske putove i među ograde, te natjeraj neka dođu, da mi se napuni kuća. ²⁴A kažem vam: Od onih ljudi koji su bili pozvani ne će nijedan okusiti moje gozbe.«

Odreći se svega radi nasljedovanja Isusa

²⁵Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim. Tada se on obazre i reče im: ²⁶»Ako tko dođe k meni, a ne mrzi oca i majke, žene, djece, braće i sestara, da, i samoga sebe, ne može biti moj učenik. ²⁷Tko ne nosi svojega križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. ²⁸Kad jedan od vas hoće da gradi kulu, ne sjedne li najprije i ne proračuna li troškove, ima li sredstava za završetak? ²⁹Kad bi naime postavio temelj, a poslije ne bi mogao dovršiti gradnje, svi koji bi to vidjeli, rugali bi mu se ³⁰i govorili: Ovaj je čovjek počeo graditi i nije mogao dovršiti. ³¹Ili kad koji kralj hoće zaratiti s drugim kraljem, ne sjedne li najprije i ne promisli može li s deset tisuća ljudi izaći protiv onoga koji na njega dolazi s dvadeset tisuća? ³²Ako ne može, onda pošalje izaslanike, dok je onaj još daleko, i moli da se mirno nagode. ³³Tako i nijedan od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik. ³⁴Sol je nešto dobro. Ali ako sol obljutavi, čim da se ona posoli? ³⁵Niti se može upotrijebiti za zemlju, niti za gnoj. Baca se napolje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«