¹Judita zapjeva ovako: »Udarajte Bogu mojemu u bubnjeve, pjevajte Gospodinu uz cimbale. Pjevajte mu psalam hvale, uzvisujte i zazivajte njegovo ime! ²Jer je Gospodin Bog koji zatire ratove; on koji podiže tabor usred naroda svojega izbavi me iz ruku onih koji su me progonili. ³Dođe Asirac s gora sjevernih, dođe s mnoštvom svoje vojske; njihovo mnoštvo zatvori potoke, i njihovi konji prekriliše brežuljke. ⁴Reče da će popaliti moje područje i moje mladiće pobiti mačem, baciti na zemlju moju dojenčad, odvući kao plijen moju dječicu i odvesti moje djevojke u ropstvo. ⁵Ali ih svemogući Gospodin smete i predade ih u ruke jedne žene. ⁶Njihov silnik ne pade od mladića, niti ga posjekoše Titanovi sinovi, niti mu se opriješe visoki divovi, nego ga Judita, Merarijeva kći, porazila ljepotom svoga lica. ⁷Svuče sa sebe udovičke haljine da obraduje žalosne u Izraelu te lice pomaza mirisavim uljem. ⁸Vrpcom sveza uvojke, uze lanenu haljinu da ga zaludi. ⁹Njezina obuća zanese mu oči, njezina ljepota mu zarobi srce, mačem mu presiječe šiju. ¹⁰Uzdrhtaše Perzijanci pred njezinom postojanošću, Medijci se zbuniše pred njezinom smjelošću. ¹¹Tada moji ponizni izustiše ratni poklič, a Asirci se ustrašiše, moji slabići uzviknuše, a oni se prepadoše; ovi povikaše jakim glasom, a oni se stresoše. ¹²Kao sinove nejakih žena izbodoše ih, kao djecu izbjeglica probodoše ih; izginuše u boju pred mojim Gospodinom. ¹³Pjevat ću novu pjesmu svome Bogu! Divan si u svojoj sili i nenadmašiv. ¹⁴Tebi neka služe sva tvoja stvorenja; jer ti reče, i ona postadoše; posla svoj duh, i stvoriše se; i nema nikoga tko bi odolio tvojemu glasu. ¹⁵Gore se iz temelja tresu i miješaju s vodama, stijene se tope kao vosak pred tvojim licem. A onima koji se boje tebe, milost iskazuješ. ¹⁶Svaka je žrtva premalena da tebi bude ugodan miris, a njezino meso odviše prenisko da tebi bude paljenica. Onaj koji se Gospodina boji uvijek će biti velik. ¹⁷Jao narodima koji se dižu na moj narod, jer će im se osvetiti svemogući Gospodin na sudnji dan. Pustit će oganj i crve u njihovo meso da ih pale, i da bol osjećaju dovijeka.« ¹⁸Kad je povorka Izraelaca stigla u Jeruzalem, poklonili su se Bogu. Čim se narod očistio, prinesoše svoje žrtve paljenice, svoje zavjetne darove i svoja obećanja. ¹⁹Judita darova kao sveti dar sve Holofernove stvari koje joj je bio dao narod. Zastor što ga je bila uzela za svoju spavaću sobu darovala je Bogu kao posvećeni dar. ²⁰Narod se radovao pred svetinjom u Jeruzalemu tri mjeseca, i Judita je ostala s njima.

Juditina starost i smrt

²¹A poslije tih dana svaki se vrati svojoj kući. Judita se vratila u Betuliju i ondje živjela na svom imanju. Postala je slavna u svojoj zemlji i svome vremenu. ²²Mnogi su je prosili, ali joj se nije približio nijedan muškarac sve vrijeme otkako je njezin muž Manaše umro i bio pridružen svojim precima. ²³Ovjenčana slavom doživjela je visoku dob te u domu svojega muža dosegla starost od sto i pet godina. Svojoj pratilji darovala je slobodu te umrla u Betuliji. Pokopana je uz svojega muža Manašea. ²⁴Sav je narod za njom tugovao sedam dana. Pred smrt razdijelila je svoje imanje među rođake svojega muža Manašea i među svoje rođake. ²⁵Nitko više nije se usuđivao zastrašivati Izraelove sinove dok je Judita bila na životu i mnogo godina nakon njezine smrti.