Judita odlazi u neprijateljski tabor

¹Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i završila sve ove riječi, podiže se s mjesta gdje se bila bacila na tlo. ²Dozove svoju pratilju, siđe u svoju kuću, gdje je provodila subote i blagdane. ³Skine sa sebe pokorničku haljinu i svuče svoju udovičku odjeću. Tada se opra, namaza se najfinijom pomasti, uredi vješto kosu, postavi na glavu kapu, obuče svoje svečane haljine koje je nosila dok je živio njezin muž Manaše, ⁴stavi obuću na noge, uze narukvice, ljiljane, naušnice i prstenje, ukratko sav svoj nakit i tako se uredi da može zavesti oči muškaraca koji je budu vidjeli. ⁵Potom stavi na svoju pratilju mijeh vina i posudu ulja, napuni torbu prženim ječmom, kolačima od suhih smokava, kruhom i sirom. ⁶Kad dođe na gradska vrata Betulije, nađe tamo Oziju i starješine grada Habrisa i Harmisa koji su je čekali. ⁷Kad joj ugledaše preobraženo lice i svečanu haljinu, stadoše se vrlo diviti njezinoj ljepoti te rekoše: ⁸»Bog naših otaca neka ti udijeli milost i neka dadne te uspije sve što si smislila na ponos sinova Izraelovih i na slavu Jeruzalema!« ⁹Ona se pokloni Bogu te im reče: »Zapovjedite da mi otvore gradska vrata te ću izaći i izvršiti sve o čemu ste mi govorili.« Oni zapovjede mladićima da joj otvore kako je zatražila. ¹⁰Oni tako postupiše, a Judita izađe sa svojom pratiljom. Muškarci su je gledali iz grada dok nije sišla niz goru i prešla dolinu, a zatim im je iščeznula s vidika. ¹¹Njih dvije išle su pravo po dolini i tu joj dođoše ususret asirske predstraže. ¹²Zaustaviše je i upitaše: »Čija si? Odakle dolaziš i kamo ideš?« Ona odgovori: »Kći sam Hebreja. Potajno sam otišla od njih jer namjeravaju predati vam se da ih smaknete. ¹³Zato dolazim zapovjedniku vaše vojske Holofernu da mu otkrijem istinu i pokažem put kuda će moći do njih kako bi zagospodario svim gorskim područjem, a da nitko od njegovih vojnika ne izgubi život.« ¹⁴Kad oni ljudi čuše njezine riječi i zagledaše joj se u lice, ostadoše začarani njezinom izvanrednom ljepotom i rekoše joj: ¹⁵»Spasila si život jer si odlučila doći k našemu gospodaru. Sada pođi u njegov šator, a neki od naših će te pratiti dok te predaju njemu. ¹⁶Kad budeš pred njim, nemoj u srcu strepiti nego ponovi svoje riječi i bit će dobar prema tebi.« ¹⁷Odabrali su sto vojnika između sebe za pratnju njoj i njezinoj sluškinji koji su je doveli u Holofernov šator. ¹⁸Cijeli se logor strča, jer se od šatora do šatora pronijela vijest o njezinu dolasku. Načinili su oko nje krug dok je bila pred Holofernovim šatorom čekajući da ga obavijeste. ¹⁹Divili su se njezinoj ljepoti, zavidjeli sinovim Izraelovim zbog nje i jedan drugome govorili: »Tko da prezire taj narod koji ima tako lijepe žene? Ne bi bilo dobro da ostavimo na životu ikojeg od njih, jer bi oni koji ostanu mogli zavesti svu zemlju«. ²⁰Tada su izašli Holofernovi sluge i svi njegovi časnici te uveli Juditu u šator. ²¹Holoferno se odmarao na svom ležaju, oko ležaja visjeli su zastori od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja. ²²Čim su ga obavijestili o njoj, prišao je u prednji dio šatora, a pred njim su sluge nosili srebrne svjetiljke. ²³Kad je Judita stupila pred njega i njegove časnike, svi su se divili ljepoti njezina lica. Ona mu se pokloni i pade ničice pred njim, a sluge njegove podigoše je.