Judita kod Holoferna

¹Tad joj Holoferno reče: »Budi mirna! Hrabro ženo! Ne plaši se u svom srcu! Jer ja nikad ne naudih čovjeku koji je htio služiti Nabukodonozoru, kralju sve zemlje. ²I da me nije bio prezreo tvoj narod koji živi na gorskom području, ne bih podigao na nj svog koplja. ³A sada mi kaži: Zašto si otišla od njih i odlučila da dođeš k nama? ⁴Nitko ti ne smije ništa nažao učiniti; naprotiv, postupat ćemo dobro prema tebi, kako dolikuje slugama moga gospodara, kralja Nabukodonozora.« ⁵Judita mu odvrati: »Čuj riječi svoje sluškinje! Jer ako budeš poslušao riječi svoje sluškinje, neću svome gospodaru iznijeti nijedne laži noćas. ⁶Poslušaš li riječi svoje sluškinje, Bog će po tebi ispuniti svoj naum i moj gospodar neće doživjeti neuspjeha u svojim pothvatima. ⁷Tako ti života Nabukodonozora, kralja svega svijeta, i tako ti njegove sile koju ti dade da pokoriš sve što žive! Preko tebe ne služe mu samo ljudi. Divlje zvijeri te stoka i ptice nebeske služit će po tvojoj snazi Nabukodonozoru i svemu njegovu dvoru. ⁸Mudrost se tvojega duha pronosi po svim narodima i sav je svijet doznao da si ti jedini dobar i moćan u svemu njegovu kraljevstvu i u svim zemljama slavi se tvoja ratna vještina. ⁹A nije sakriveno ni ono što je govorio Ahior na tvojem vijećanju. Spasili su ga muškarci Betulije, a on nas je izvijestio o govoru koji je držao na tvome vijećanju. ¹⁰Zato, gospodine i gospodaru, nemoj prezreti njegovu riječ, nego je uvaži jer je istinita. Da naš narod nije sagriješio protiv svoga Boga, ne bi mogao biti kažnjen niti pokoren mačem. ¹¹A sada neka se moj gospodar ne uzrujava niti osjeća nemoćnim jer će ih zadesiti smrt zato što grijehom izazivaju srdžbu svoga Boga kada god čine ono što nije dopušteno. ¹²Kako im je nestalo hrane i prekinut je dovod vode, odlučili su poklati sva svoja stada te uzeti za hranu sve ono što im je Bog zabranio jesti. ¹³Misle upotrijebiti za sebe prvine pšenice, desetine vina i ulja koje su brižno čuvali za svećenike što stoje u Jeruzalemu pred licem Gospodnjim, a nitko od puka nema prava taknuti to svojim rukama. ¹⁴Kako su stanovnici Jeruzalema već tako postupili, ovi iz Betulije poslali su izaslanike u Jeruzalem da od vijeća traže dopuštenje za njih. ¹⁵Onoga dana kada im to bude dopušteno, i oni tako postupe, bit će predani tebi na uništenje. ¹⁶Kad sam ja tvoja sluškinja to doznala, otišla sam od njih, i Bog me je poslao da po tebi učini ono nad čime će se čuditi sav svijet, svi do kojih dopre vijest o tome. ¹⁷Jer ja, tvoja službenica, ostajem vjerna Bogu te mu služim danju i noću. Pomolit ću se Bogu i on će mi objaviti kad oni počine grijehe. ¹⁸Tada ću ti odmah dojaviti pa ćeš poći sa svojom vojskom i nitko od njih neće moći suprotstaviti se. ¹⁹Provest ću te kroz Judeju dok ne stigneš pred Jeruzalem. Usred Jeruzalema proglasit ću te kraljem, i ti ćeš ih oteti kao ovce bez pastira, a da ni pas neće na tebe zarežati. Ovo mi je unaprijed objavljeno i poslana sam da ti ovo javim.« ²⁰Njezine riječi svidjele su se Holofernu i svim njegovim časnicima. Čudili su se njezinoj mudrosti i govorili su jedan drugomu: ²¹»Nema takve žene na svijetu koja bi joj bila ravna po ljepoti ili po mudroj riječi.« ²²Holoferno joj reče: »Dobro je učinio Bog koji te potaknuo da napustiš svoj narod te postaneš sila u našim rukama i kazna onima koji su prezreli moga gospodara. ²³Lijepa si izgledom i mudra u riječima. Učiniš li kako si najavila, tvoj Bog bit će moj Bog, a ti ćeš živjeti na dvoru kralja Nabukodonozora i ime tvoje će se spominjati po svemu svijetu.«