Elifaz opominje Joba da se obrati
1Zovi dakle ako ti se tko odazove, i kojemu ćeš se od anđela obratiti.
2Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luđaka usmrćuje njegov inat.
3Vidje li luđaka: bio se tvrdo ukorijenio. Ali se najednom sruši njegova kuća.
4Bez pomoći ostadoše njegova djeca; satrše ih na vratima bez branitelja.
5Gladni pojedoše što je on žeo; usred trnja to sebi uzimaju. Žedni čeznu za njegovim posjedom.
6Jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha.
7Ne, čovjek se rađa za patnju, kao što ognjene iskre vrcaju uvis.
8Ali ja bih pošao k Bogu, pred Boga bih iznio svoju stvar.
9Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno čudesa što ih nitko ne izbroji.
10Spušta dažd na zemlju, izlijeva vodu na polja.
11Ponižene podiže uvis, žalosne uzvisuje k sreći.
12Planove lukavih uništava, njihove ruke ništa potpuno ne završe.
13Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruši se plan lukavih.
14Po bijelom danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noći.
15Iz njihovih ralja on trga porobljenoga, spašava siromaha čovjeka iz ruku silnika.
16Slabomu procvate nova nada, a zloća mora zatisnuti svoja usta.
17Eto, sretan čovjek koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemogućega!
18Kad on rani, on i zavija; kad udara, njegova ruka i iscjeljuje.
19U šesterostrukoj potrebi izbavit će te, u sedmoj te se ne će zlo dotaći.
20U gladi će te otkupiti od smrti, u ratu od mača.
21Od biča jezika bit ćeš sakriven; dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah.
22Smijat ćeš se pustoši i gladi, ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi.
23Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu, i zvjerad će biti s tobom u miru.
24Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru, uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati.
25Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece, tvoj će porod rasti kao trava na njivi.
26U sitoj starosti sići ćeš u grob, kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti.
27Eto, pretražismo to; tako je; a ti poslušaj i razumij! Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio.
