¹A dogodi se jednoga dana da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospodina. ²I Gospodin upita Sotonu: »Odakle dolaziš?« Sotona odgovori Gospodinu: »Prošao sam zemljom i putovao po njoj.« ³Tada reče Gospodin Sotoni: »Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla. I premda si me nagovorio da mu naškodim ni zbog čega, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti.« ⁴Sotona odvrati Gospodinu: »Kožu za kožu. Sve što ima čovjek daje za svoj život. ⁵Ali pruži samo jednom svoju ruku i dotakni se njegovih kostiju i mesa, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!« ⁶Tada reče Gospodin Sotoni: »Dobro, neka ti je on u vlasti. Samo mu moraš poštedjeti život!« ⁷I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. ⁸A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu. ⁹Tada ga prekori njegova žena: »Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!« ¹⁰A on joj odgovori: »Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?« Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama. ¹¹Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe. ¹²A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. ¹³I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.