¹Riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: ²»Postavi se na vrata Gospodnjega hrama i oglasi ondje ovu riječ: Čujte Gospodnju riječ, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodinu!« ³Ovako govori Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov: »Popravite svoje putove i svoja djela, pa ću učiniti da stanujete na ovom mjestu! ⁴Ne uzdajte se u lažnu riječ: Gospodnji hram, Gospodnji hram, Gospodnji hram je ovo! ⁵Samo ako ozbiljno popravite svoje putove i svoja djela, ako doista činite pravo među sobom, ⁶ako ne pritišćete strance, sirote i udovice, i ne prolijevate nedužne krvi na ovom mjestu, i ne trčite za tuđim bogovima na svoju štetu, ⁷učinit ću da stanujete na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima za vječna vremena. ⁸A eto, vi se oslanjate na prijevarne riječi, koje nemaju vrijednosti. ⁹Kako? Vi kradete, ubijate, činite preljub, kunete se krivo, žrtvujete Baalu i trčite za tuđim bogovima, koje ne znate, ¹⁰a onda dolazite i stupate preda me u ovoj kući, koja nosi moje ime, i govorite: Mi smo sakriveni, i onda dalje činite sve te gadosti! ¹¹Zar vam je ova kuća, koja nosi moje ime, kao razbojnička spilja? Dobro, ja ću već vidjeti!«, veli Gospodin. ¹²»Idite u moje sveto mjesto u Šilu, gdje sam smjestio svoje ime u početku, i vidite kako sam s njim postupao zbog zloće svojega naroda Izraela! ¹³A jer ste vi sada učinili posve ista nedjela«, veli Gospodin, »i jer niste slušali, premda sam vam govorio rano i kasno, i niste mi se odazivali, iako sam vas zvao, ¹⁴ja ću s ovom kućom, koja nosi moje ime, i u koju vi stavljate svoje uzdanje, i sa svetim mjestom koje sam dao vama i vašim ocima, postupati onako kao što sam postupao sa Šilom: ¹⁵Ja vas odbacujem od sebe kao što sam odbacio svu vašu braću, cijelo Efrajimovo pleme. ¹⁶A ti se ne moli za taj narod, ne podiži za njih molitve i zagovore! Ne navaljuj na me, jer te ne ću uslišati! ¹⁷Zar ne vidiš što čine po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama? ¹⁸Djeca kupe drva, očevi lože oganj i žene mijese tijesto kako bi pekle kolače nebeskoj kraljici. Tuđim bogovima daruju se naljevi da mene ozlovolje. ¹⁹A zar da mene ozlovolje,« govori Gospodin, »ili da upravo same sebe sramotno osramote?« ²⁰Zato ovako govori svemogući Gospodin: »Gle, moj žestoki gnjev izlit će se na ovo mjesto, na čovjeka i stoku, na poljsko drveće i zemaljske plodove. Raspalit će se i ne će se ugasiti nikada.« ²¹Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: »Gomilajte samo žrtve paljenice na žrtve klanice i jedite meso! ²²Kad sam vaše oce vodio iz Egipta, nisam im toliko davao propise i zapovijedi o žrtvama paljenicama i klanicama, ²³nego sam im više zapovjedio ovo: Slušajte moj glas, i bit ću vaš Bog, i vi ćete biti moj narod! Idite posve putem što sam vam ga pokazao, da vam bude dobro! ²⁴Ali nisu poslušali, nisu mi prignuli svojega uha. Slijedili su svoje pohote u opakosti svojega zla srca; okrenuše mi leđa, a ne lice. ²⁵Od onoga dana, kad iziđoše vaši oci iz Egipta, do dana današnjega, rano i kasno, slao sam vam sve svoje sluge, proroke. ²⁶Ali me ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha. Pokazaše se tvrdoglavi i činili su gore nego njihovi oci. ²⁷I kad im kažeš sve ove riječi, ne će te poslušati. Pozoveš li ih, ne će ti se odazvati. ²⁸Tada im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Gospodina, svoga Boga, i ne prima stege. Nema vjernosti, iščeznula je iz njihovih usta.« ²⁹Ošišaj svoju lijepu kosu i baci je! Protuguj na visinama! Jer je Gospodin odbacio, otisnuo od sebe rod na koji se gnjevi. ³⁰»Jer su sinovi Judini činili što mi se nije sviđalo«, veli Gospodin. Stavili su svoje gadne idole u kuću, koja nosi moje ime, i oskvrnuli je. ³¹Postavili su u dolini Ben-Hinomu Tofetov žrtvenik i sažižu svoje sinove i kćeri, što nisam nikada zapovjedio i što mi nije nikada došlo na um. ³²»Zato će doći dani«, veli Gospodin, »kad se više ne će govoriti o Tofetu i o dolini Ben-Hinomu, nego o dolini davilištu. Tada će se upotrijebiti Tofet za groblje, jer inače neće više biti mjesta. ³³Mrtva će tjelesa ovoga naroda, štoviše, služiti za hranu nebeskim pticama i poljskim životinjama, i ne će biti nikoga da ih plaši. ³⁴Tada ću učiniti da u Judinim gradovima i na jeruzalemskim ulicama zamukne glas radosti i glas veselja, glas zaručnika i glas zaručnice, jer će zemlja postati pustinja.