Mesijansko spasenje

¹»U ono vrijeme«, govori Gospodin, »ja ću biti Bog svim Izraelovim plemenima, i oni će biti moj narod.« ²Ovako veli Gospodin: »Milost je našao narod u pustinji što je umakao maču. U svoje počivalište otišao je Izrael.« ³Iz daljine mi se objavio Gospodin: »Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost. ⁴Opet te zidam, i bit ćeš sazidana, djevojko Izraelova! Opet ćeš se kititi bubnjevima, izlazit ćeš u veselom kolu! ⁵Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije! Tko ih zasadi, od njih će brati. ⁶Jest, dolazi vrijeme kad će vikati čuvar na Efrajimovim gorama: Ustanite, zaputimo se na Sion Gospodinu, svojemu Bogu!« ⁷Jer ovako veli Gospodin: »Pjevajte u radosti Jakovu! Radujte se zbog glave narodâ! Javljajte to, slavite i govorite: Gospodin je izbavio svoj narod, Izraelov ostatak. ⁸Evo, ja ih dovodim opet iz sjeverne zemlje i s krajeva zemlje, među njima i slijepe i hrome, trudne i rodilje. U velikom mnoštvu dolaze kući. ⁹Dolaze plačući. Ja ih pratim i tješim. Vodim ih k potocima, ravnim putem, gdje se ne spotiču. Jer sam otac Izraelu. Efrajim je moj prvorođeni sin.« ¹⁰Čujte, narodi, Gospodnju riječ! Objavite je na najdaljim otocima i recite: »Koji je razasuo Izraela, sabire ga opet i čuva ga kao pastir svoje stado.« ¹¹Jer je Gospodin otkupio Jakova, oslobodio ga iz ruku onoga koji je jači od njega. ¹²Dolaze i pjevaju na sionskoj visini. Sjaju od radosti zbog Gospodnjega spasenja: zbog žita, zbog vina i ulja, zbog janjadi i teladi. Duša im je kao vrt obilno navodnjen: ne će se više trebati tužiti. ¹³Sada se veseli djevojka u kolu, mladić i starac zajedno. »Mijenjam njihovu žalost u radost, nakon boli dajem im utjehu i veselje. ¹⁴Razblažavam svećenikovu dušu pretilinom. Narod je moj nasićen mojim darovima«, govori Gospodin. ¹⁵Ovako veli Gospodin: »Čuj! Jauk se čuje u Rami, gorko plakanje! Rahela oplakuje svoju djecu – ne može se utješiti – svoju djecu, jer nijedno više ne živi.« ¹⁶Ovako veli Gospodin: »Zabrani svojemu glasu tugovanje, svojim očima suze! Jer će tvojoj nevolji biti njezina plaća«, govori Gospodin. »Oni se vraćaju kući iz neprijateljske zemlje. ¹⁷Tvoja budućnost ima nadu« – govori Gospodin. »Djeca se tvoja vraćaju u svoju zemlju.« ¹⁸»Čujem doista Efrajima gdje tuguje: Kaznio si me, primio sam kaznu kao pomamno tele. Dovedi me kući, ja ću se obratiti! Jer si ti Gospodin, moj Bog. ¹⁹Otkad sam te ostavio, pokajao sam se za to. Kad sam to uvidio, udarao sam se u svoja prsa. Crvenim se i stidim se jer moram okajati sramotu svoje mladosti. ²⁰Nije li Efrajim moj ljubljeni sin, moje predrago dijete? Kada mu god zaprijetim, moram ga se milo spomenuti. Zato za njega kuca moje srce; ja mu se moram smilovati«, govori Gospodin. ²¹»Postavi sebi putokaz! Napravi si putne znakove! Pripazi na cestu, na put kojim si išla! Djevojko Izraelova, vrati se, vrati se kući u ove svoje gradove! ²²Dokle ćeš se još otimati, kćeri, odmetnice? Jer je Gospodin učinio nešto novo u zemlji: žena opkoljava čovjeka.« ²³Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: »Ponovno će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti, kad okrenem njihovu sudbinu: Gospodin neka te blagoslovi, dome pravednosti, sveta goro!« ²⁴Juda sa svim svojim gradovima stanovat će u njoj i ratari, i oni koji idu za stadom. ²⁵Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim one što malakšu. ²⁶U tome se probudih i pogledah; san mi je bio sladak. ²⁷»Evo, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću darovati Izraelovoj i Judinoj kući potomstvo od ljudi i stoke. ²⁸Kao što sam brižno pazio da ih istrebljujem i razvaljujem, da ih razaram i uništavam i donosim nesreću, tako ću sada brižno paziti na to da ih sazidam i zasadim«, govori Gospodin. ²⁹Ne će se više govoriti u one dane: »Kiselo su grožđe jeli oci, a djeci trnu zubi.« ³⁰Ne, svaki će poginuti za svoje vlastite grijehe. Samo tko sam jede kiselo grožđe, tomu će zubi trnuti. ³¹»Jer evo, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću učiniti nov Savez s Izraelo- vom i Judinom kućom. ³²Ne Savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin.« ³³»Ne, ovo će biti Savez što ću ga učiniti s Izraelovom kućom poslije onih dana«, govori Gospodin: »Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. ³⁴Oni se više ne će učiti među sobom; ne će učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina! – jer me svi poznaju: od najmanjega do najvećega«, govori Gospodin. »Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.« ³⁵Ovako veli Gospodin, koji određuje sunce za svjetlo po danu, a mjesec i zvijezde postavlja za svjetlo u noći, koji ošine more da zahuče njegovi valovi – »Gospodin nad vojskama« je njegovo ime. ³⁶»Kako malo ove uredbe odstupaju od mene«, govori Gospodin, »tako će malo prestati Izraelovo potomstvo, da bude narod preda mnom za sva vremena.« ³⁷Ovako veli Gospodin: »Kako se malo može nebo izmjeriti gore, i kako se malo mogu zemaljski temelji dolje istražiti, tako ću malo i ja odbaciti sve Izraelovo potomstvo za sve ono što su učinili«, veli Gospodin. ³⁸»Jer evo, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad će se opet sazidati Gospodinu grad od Hananelove kule do vrata na uglu. ³⁹I još će dalje otići mjeračko uže ravno preko huma Gareba i okrenuti se prema Goi. ⁴⁰I sva dolina, mrtva tjelesa i pepeo, i sve mrtvačko polje do kidronske doline, do ugla konjskih vrata na istoku bit će sveto Gospodinu. Nikada više u budućnosti ne će se što razvaliti ili oboriti.«