Obećanje povratka iz ropstva – Mesijansko spasenje

¹Riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: ²»Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: Napiši sebi u knjigu sve riječi koje ti govorim! ³Jer evo, dolazi vrijeme, govori Gospodin, kad ću okrenuti sudbinu svojega naroda Izraela i Jude, govori Gospodin, i dovesti ih natrag u zemlju koju sam dao njihovim ocima u posjed.« ⁴Ovo su riječi što ih reče Gospodin o Izraelu i Judi: ⁵Jest, ovako veli Gospodin: »Viku od straha čujemo, strepnju punu nesreće!« ⁶Pitajte i vidite rađaju li muževi! Jer zašto vidim da se svaki čovjek podbočio rukama o bedra kao rodilja? Zašto su se sva lica promijenila i poblijedjela? ⁷Jao! Silan je onaj dan, nije bilo takva! Vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak će se iz nje izbaviti. ⁸»U onaj će se dan dogoditi«, govori Gospodin nad vojskama, »da ću raskinuti jaram na njegovu vratu i rastrgnuti njegovu užad, te ga više nikada ne će zarobiti tuđinci. ⁹Gospodinu, svojemu Bogu, služit će, svojemu kralju Davidu kojega ću im podignuti. ¹⁰Ti se dakle ne boj, Jakove, slugo moj!« govori Gospodin. »Ne plaši se, Izraele! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, izbavit ću tvoju djecu iz zemlje njihova ropstva! Jakov će se vratiti kući i naći mir, živjet će bez brige, i nitko ga ne će smetati! ¹¹Jest, ja sam s tobom«, govori Gospodin, »da te izbavim. Uništit ću sve narode među koje sam te razasuo! Ali tebe ne ću uništiti, samo ću te opominjati s mjerom. Ne mogu te ostaviti sasvim bez kazne!« ¹²Jer ovako veli Gospodin: »Neizlječiva je tvoja rana, nema lijeka tvojemu uboju. ¹³Nitko se ne zauzima za tvoju bolest. Lijeka nema za čireve, melema za te nema. ¹⁴Zaboraviše te svi tvoji milosnici, ne pitaju ništa za te. Jest, kako udari neprijatelj tako sam ja udario tebe neumoljivom kaznom za tvoje veliko bezakonje. Silni su tvoji grijesi. ¹⁵Što vičeš zbog svoje rane, zbog neizlječive svoje bolesti? Za veliko tvoje bezakonje – silni su tvoji grijesi – ja sam ti to učinio. ¹⁶Zato svi koji te proždiru, proždrijet će se. Svi tvoji neprijatelji idu u ropstvo. Koji te plijene, bit će oplijenjeni. Sve tvoje razbojnike predat ću razbojnicima. ¹⁷Jer ću te ozdraviti, rane ću tvoje iscijeliti«, govori Gospodin, »jer te, Sione, zovu otjeranom, onom za koju se više nitko ne brine.« ¹⁸Ovako veli Gospodin: »Sad ću okrenuti sudbinu Jakovljevih šatora, smilovat ću se njegovim stanovima. Grad će se sazidati na svojoj gori. Na starom će se mjestu podići tvrđava. ¹⁹Iz nje će tada odjekivati hvala i pjesma veselih ljudi. Ja ću ih umnožiti, ne će se umanjiti. Počastit ću ih. Ne će više biti prezreni. ²⁰Sinovi će njihovi biti kao prije. Njihova općina stoji tvrdo preda mnom. Pohodit ću sve njihove neprijatelje. ²¹Iz njih će samih proizići njihov knez. Vladalac će njihov doći iz njihove sredine. Ja ću mu dopustiti pristup k meni, da mi se približi. Jer tko je taj koji se usudio pristupiti k meni?« – govori Gospodin. ²²»Vi ste moj narod, a ja sam vaš Bog.« ²³Gle, vihor od Gospodina! Njegov gnjev provaljuje, vihor othuji preko glave bezbožnika. ²⁴Gnjev se Gospodnji ne vraća dok on to nije izvršio, dok nije ispunio naum svojega srca. Na kraju dana to ćete jasno spoznati.