Jeremijin govor u Hramu

¹U početku vladanja Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja, dođe ova riječ od Gospodina: ²»Ovako govori Gospodin: Postavi se u trijemu Gospodnje kuće! Objavi svima što su došli iz Judinih gradova da se poklone u Gospodnjoj kući sve riječi koje im po mome nalogu moraš reći! Ne izostavljaj ni riječi! ³Možda poslušaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada će mi se sažaliti zbog nesreće koju im mislim učiniti zbog njihovih zlih djela. ⁴Reci im: Ovako veli Gospodin: Ako me ne poslušate i ne učinite po naputku što sam vam ga dao ⁵i ne poslušate riječî proroka, mojih slugu, koje opet jednako šaljem k vama, premda ih ne slušate, ⁶postupat ću s ovom kućom kao sa Šilom i ovaj ću grad učiniti kletvom za sve narode na zemlji.« ⁷Svećenici, proroci i sav narod su čuli kako im Jeremija u Gospodnjoj kući izreče te riječi. ⁸I kad je Jeremija bio objavio sve što mu je bio zapovjedio Gospodin, da kaže svemu narodu, uhvatiše ga svećenici i proroci i sav narod vičući: »Moraš poginuti! ⁹Zašto objavljuješ u Gospodnje ime: Bit će ovoj kući kao Šilu. Ovaj će grad pasti u ruševine, i nitko više ne će stanovati u njemu?« I sav se narod u Gospodnjoj kući skupi protiv Jeremije. ¹⁰Kad su Judini knezovi čuli za taj slučaj, uziđoše iz kraljevske palače u Gospodnju kuću i postaviše se pred nova vrata Gospodnje kuće. ¹¹Svećenici i proroci izjaviše pred knezovima i cijelim narodom: »Ovaj je čovjek zaslužio smrt! Jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli svojim ušima.« ¹²A Jeremija izjavi pred svim knezovima i cijelim narodom: »Gospodin me poslao da protiv ove kuće i protiv ovoga grada objavim sve riječi što ste ih čuli. ¹³Zato popravite svoje putove i svoja djela, i poslušajte glas Gospodina, svojega Boga! Tada će se sažaliti Gospodin zbog nesreće kojom vam je zaprijetio. ¹⁴A ja sam u vašim rukama. Činite od mene što mislite da je dobro i pravo! ¹⁵Samo znajte: Ako me ubijete, nedužnu krv svaljujete na sebe i na ovaj grad, i na njegove stanovnike, jer me doista poslao Gospodin k vama da vam objavim sve one riječi.« ¹⁶Tada izjaviše knezovi i sav narod svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek nije zaslužio smrt jer nam je govorio u ime Gospodina našega Boga.« ¹⁷Neki od zemaljskih starješina ustadoše i rekoše sakupljenomu mnoštvu: ¹⁸»Mihej iz Morešeta ustao je kao prorok u vrijeme Judina kralja Ezekije. On je objavio svemu Judinu narodu: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Sion će biti preoran u njivu, Jeruzalem će biti gomila ruševina, hramska gora bit će visoka šuma! ¹⁹Je li ga zato ubio Ezekija, Judin kralj, ili itko u Judi? Nisu li se, štoviše, pobojali Gospodina i gledali da umilostive Gospodina? I sažalio se Gospodin, što im je bio zaprijetio nesrećom. A mi, zar da učinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu štetu?« ²⁰Tada je stupio još jedan drugi prorok u Gospodnje ime: Urija, sin Šemajin iz Kirjat Jearima. On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija. ²¹Kad su kralj Jojakim, svi njegove vojskovođe i svi knezovi čuli za njegove govore, tražio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija čuo za to, poboja se i pobježe, i dođe u Egipat. ²²A kralj Jojakim posla ljude u Egipat: Elnatana, Akborova sina, i neke druge s njim. ²³Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti mačem i njegovo mrtvo tijelo baciti na groblje običnoga naroda. ²⁴A Jeremiju je štitio Ahikam, Šafanov sin, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga ne pogube.