Sedamdesetogodišnje Judino ropstvo

¹Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sav Judin narod u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja – bila je to prva godina vladanja babilonskog kralja Nabukodonozora. ²Prorok Jeremija objavio ju je svemu Judinu narodu i svim jeruzalemskim stanovnicima: ³Od trinaeste godine Jošije, Amonova sina, Judina kralja, do današnjega dana, dakle već dvadeset i tri godine, dolazila mi je Gospodnja riječ i govorio sam vam neumorno, ali vi niste slušali. ⁴I Gospodin vam je neumorno slao sve svoje sluge, proroke. Ali vi niste slušali, niste prignuli uho da ih čujete kad su govorili: ⁵»Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ćete ostati i stanovati u zemlji koju je Gospodin dao vama i vašim ocima za vječna vremena! ⁶Ne trčite za drugim bogovima, da im služite i da im se klanjate! Ne dražite me na srdžbu lošim djelima svojih ruku, da vas ne udarim nesrećom! ⁷Ali me vi niste poslušali«, govori Gospodin, »i dražili ste me na srdžbu lošim djelom svojih ruku, na svoju propast.« ⁸Zato ovako veli Gospodin nad vojskama: »Zato što niste poslušali moje riječi, ⁹ja ću poslati po sve sjeverne narode«, govori Gospodin, »i po Nabukodonozora, babilonskoga kralja, svojega slugu. Pustit ću ih da navale na tu zemlju i na njezine stanovnike, i na sve te okolne narode. Zatrt ću ih i učinit ću ih užasom, podsmijehom i vječnom pustoši. ¹⁰Učinit ću da prestane među njima glas radosti i glas veselja, zaručnikov i zaručničin poklik, lupa mlina i svjetlost svjetiljke. ¹¹I sva će ta zemlja postati pustinja i pustoš; i ti će narodi služiti babilonskom kralju sedamdeset godina. ¹²A kad istekne sedamdeset godina, tad ću na babilonskom kralju i onom narodu«, govori Gospodin, »i na zemlji Kaldejaca kazniti njihovu krivnju i učinit ću je pustinjom zauvijek. ¹³Pustit ću da se na toj zemlji ispune sve moje riječi, što sam ih rekao o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što je prorokovao Jeremija za sve narode. ¹⁴Jer će i oni služiti moćnim narodima i silnim kraljevima. Po njihovim činima i po djelima njihovih ruku platit ću njima.« ¹⁵Ovako mi veli Gospodin, Izraelov Bog: »Uzmi iz moje ruke ovu čašu gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi kojima te pošaljem. ¹⁶Neka piju, teturaju i smušeni postanu pred mačem što ću ga poslati među njih!« ¹⁷Uzeo sam čašu iz Gospodnje ruke i dao sam da piju iz nje svi narodi kojima me je poslao Gospodin: ¹⁸Jeruzalem i Judini gradovi, njihovi kraljevi i knezovi da budu pustinja, užas, podsmijeh i prokletstvo, kao što je danas; ¹⁹faraon, egipatski kralj, njegovi činovnici, knezovi i sav njegov narod; ²⁰sva mješavina narodâ, svi kraljevi zemlje Usa, svi kraljevi filistejske zemlje: od Aškelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Ašdoda; ²¹Edom, Moab i Amonci; ²²svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora, ²³Dedan, Tema, Buz i svi s ošišanim tjemenom; ²⁴svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mješavine naroda što stanuju u pustinji; ²⁵svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije; ²⁶svi sjeverni kraljevi, blizu i daleko, kako jedan tako drugi, sva kraljevstva svijeta koliko ih ima na zemlji. A kralj od Šešaka mora piti poslije njih. ²⁷»Reci im: Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog. Pijte, opijte se, bljujte i padajte, da ne ustanete pred mačem što ga šaljem među vas! ²⁸Ako bi se nećkali uzeti čašu iz tvoje ruke, da iz nje piju, tada im reci: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Vi ipak morate piti! ²⁹Zaista, kad pecnem kaznenim sudom kod grada koji se zove mojim imenom, zar ćete vi izići slobodni? Ne ćete ostati pošteđeni jer ću podići mač na sve stanovnike zemlje«, govori Gospodin nad vojskama. ³⁰»Objavi im sve ove riječi i kaži im: Riče s visine Gospodin. Iz svojega svetoga stana pušta da zagrmi njegov glas! Gromornim glasom viče preko pašnjaka kao kod gaženja grožđa podiže vrisku protiv svih stanovnika zemlje. ³¹Do nakraj svijeta prodire glas! Jer Gospodin podiže tužbu protiv naroda. Ide na sud sa svakim tijelom. Bezbožnike predaje maču«, govori Gospodin. ³²Ovako veli Gospodin nad vojskama: »Evo, nevolja korača od naroda do naroda. Silan se vihor diže s krajeva zemlje.« ³³Pobijeni od Gospodina leže u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Ne će biti oplakani, ne će biti pokopani, ne će naći groba. Služe kao gnoj na njivi. ³⁴Jaučite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su ovdje da vas pokolju. Padate kao izabrani jarci. ³⁵Utočišta ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada. ³⁶Čuj kako viču pastiri! Kako jauču glavari stada! Jer Gospodin potire njihovu pašu. ³⁷Nestaju mirni travnjaci od žestine Gospodnjega gnjeva. ³⁸Lav ostavlja svoje skrivalište, jer je njihova zemlja postala pustinja od krvnoga mača, od jarosti njegova gnjeva.