Zli pastiri i dobri pastir

¹»Teško pastirima koji puštaju da ovce moje paše zalutaju i da se rastrče!«, govori Gospodin. ²Zato ovako veli Gospodin, Izraelov Bog, protiv pastira koji čuvaju moj narod: »Vi ste moje ovce rastjerali i raspršili, i niste se brinuli za njih. Sad ja pohađam vas za vaša zla djela«, govori Gospodin. ³»Skupljam ostatak svojih ovaca iz svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i vodim ih opet na njihov pašnjak, da rastu i množe se. ⁴Postavit ću im pastire koji će ih čuvati. One se više ne će bojati, ne će se plašiti i ginuti«, govori Gospodin. ⁵»Doista, dolazi vrijeme«, govori Gospodin, »kad ću podići Davidu pravi izdanak. Bit će kralj i vladat će pun mudrosti. Pravo i pravednost činit će u zemlji. ⁶Spasenje nalazi Juda u njegove dane, i Izrael stanuje u sreći. Ime kojim ga zovu bit će: Gospodin je naša pravednost. ⁷Zato će, evo, doći dani«, veli Gospodin, »kad se više ne će govoriti: Tako neka je živ Gospodin, koji je izveo Izraelove sinove iz Egipta, ⁸nego: Tako neka je živ Gospodin, koji je pripadnike Izraelove kuće iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao doveo i kući vratio, da opet prebivaju u svojoj zemlji.« ⁹O prorocima: Srce mi puca u tijelu. Dršću svi moji udovi. Kao pijan sam, kao čovjek kojega je osvojilo vino, zbog Gospodina, zbog njegovih svetih riječi. ¹⁰Jer je zemlja puna preljubnika. – Pod prokletstvom tuguje zemlja, osušila se tratina na pašnjaku. – Težnja je njihova zločin, i nepravda je njihova snaga. ¹¹»Jest, i prorok i svećenik su opaki. I u svome Hramu moram naći njihovu zloću«, govori Gospodin. ¹²»Zato neka im je njihov put kao klizavo tlo. U tami neka se sruše i padnu na nj! Jer nosim na njih nesreću u godini njihova pohođenja«, govori Gospodin. ¹³»Sablazan sam morao vidjeti kod samarijskih proroka. Prorokovali su Baalom i zavodili Izraela, moj narod. ¹⁴Ali vidim strahotu kod jeruzalemskih proroka: čine preljub, govore laži i utvrđuju zločince, da se nijedan ne obrati od svoje zloće. Svi su mi kao Sodoma, njegovi su stanovnici kao Gomora.« ¹⁵Zato ovako veli Gospodin nad vojskama protiv proroka: »Evo, ja ću ih hraniti pelinom i napajat ću ih otrovnom vodom. Jer je od jeruzalemskih proroka izišla opakost po svoj zemlji.« ¹⁶Ovako veli Gospodin nad vojskama: »Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju! Oni vas samo zaluđuju, objavljuju samo viđenja koja su sami izmislili, bez Gospodnjega naloga. ¹⁷Onima koji preziru Gospodnju riječ obećavaju jednako: Imat ćete sreću! Svima koji idu u prkosu svojega srca govore: Nesreća ne dolazi na vas. ¹⁸Jest, tko je stajao u Gospodnjem vijeću da ga je vidio, da je čuo njegovu riječ? Tko je njegovu riječ dosluhnuo i čuo? ¹⁹Evo, udara Gospodnji vihor, njegov gnjev, vihor šumi povrh glave bezbožnika! ²⁰Ne odvraća se Gospodnji gnjev dok to nije izvršio, dok nije ispunio što je u srcu naumio. Na završetku dana spoznat ćete to jasno. ²¹Nisam poslao te proroke, pa ipak trče. Nisam im govorio, pa ipak prorokuju. ²²Kad bi bili stajali u mom vijeću, kazivali bi mojemu narodu moje riječi, odvraćali bi ga od njegova zla puta i od njegovih bezbožnih djela. ²³Jesam li ja Bog koji samo vidi u blizini«, govori Gospodin, »a ne i Bog u daljini? ²⁴Može li se tko sakriti tako tajno da ga ja ne bih vidio?«, govori Gospodin. »Ne ispunjavam li ja nebo i zemlju?«, govori Gospodin. ²⁵»Čuo sam što govore proroci koji prorokuju lažno u moje ime: Imao sam jedan san, jedan san. ²⁶Dokle će to još trajati? Imaju li proroci koji prorokuju laž i kazuju što sami izmisle naum, ²⁷misle li oni da će učiniti te moj narod zaboravi moje ime uz njihove sne, što ih pripovijedaju jedan drugome, kao što zaboraviše njihovi oci moje ime uz Baala? ²⁸Prorok koji sanja san, pripovijeda san. A tko ima moju riječ, navješćuje uistinu moju riječ. Što ima zajedničko slama sa zrnom?«, govori Gospodin. ²⁹»Nije li moja riječ kao oganj«, govori Gospodin, »kao malj što razbija stijene? ³⁰Zato, evo, ja ću (navaliti) na te proroke«, govori Gospodin, »koji jedan drugome kradu moje riječi. ³¹Ja ću na te proroke«, govori Gospodin, »koji samo brbljaju jezikom, a to nazivaju Božjom riječi i; ³²ja ću na te proroke koji sanjaju laži«, govori Gospodin, »i to navješćuju, i moj narod zavode lažima i svojom hitrinom. Ja ih nisam poslao, niti sam im zapovjedio. Oni ne mogu upravo ništa koristiti tome narodu«, govori Gospodin. ³³»Ako te zapita ovaj narod – prorok ili svećenik – što je Gospodnje breme, tada im odgovori: Vi ste breme, ali vas odbacujem!«, govori Gospodin. ³⁴»Proroka, svećenika i onoga od naroda koji kaže: Gospodnje breme, ja ću kazniti zajedno s njegovom kućom. ³⁵Ovako ćete jedan drugome i međusobno govoriti: Što je odgovorio Gospodin? Ili: Što je Gospodin rekao? ³⁶Izraz Gospodnje breme ne upotrebljavajte više, jer je svakomu breme njegova vlastita riječ. Vi izvrćete riječi živoga Boga, Gospodina nad vojskama, našega Boga. ³⁷Ovako ćete pitati proroka: Što ti je odgovorio Gospodin? I: Što je Gospodin rekao? ³⁸Ako li govorite o Gospodnjem bremenu, onda veli Gospodin: Budući da upotrebljavate izraz Gospodnje breme premda sam vam zapovjedio: Ne govorite Gospodnje breme, ³⁹zato ću, evo, ja vas uzeti i odbaciti od svojega lica, vas i grad koji sam dao vama i vašim ocima ⁴⁰i navalit ću na vas vječnu porugu i sramotu što se ne zaboravlja.«