Prijetnja kraljevskoj kući

¹Ovako govori Gospodin: »Siđi u palaču Judina kralja, objavi ondje ovu riječ! ²Kaži: Čuj Gospodnju riječ, Judin kralju, koji sjediš na Davidovu prijestolju, ti, tvoji činovnici i tvoj narod što ulazi na ova vrata! ³Ovako veli Gospodin: Činite pravo i pravednost! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne činite nasilja! Ne prolijevajte nedužne krvi na ovom mjestu! ⁴Ako poslušate ovu zapovijed, ulazit će na vrata ove kuće kraljevi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i na konjima, on, njegovi činovnici i njegov narod. ⁵Ako li ne poslušate ove zapovijedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospodin: Ruševina će biti ova palača.« ⁶Jest, ovako veli Gospodin o palači Judina kralja: »Bila si mi kao Gilead, kao vrhunac Libanona! Ali doista, učinit ću te pustinjom, gradom u kojemu se ne stanuje. ⁷Spremam zatirače protiv tebe: muževe i oružje. Posjeći će tvoje krasne cedrove i pobacati ih u oganj. ⁸Kad onda mnogi ljudi budu prolazili pokraj toga grada i pitali jedan drugoga: Zašto je Gospodin ovo učinio od toga velikoga grada, ⁹odvratit će se: Postao je nevjeran Savezu s Gospodinom, svojim Bogom, klanjao se drugim bogovima i služio im je.« ¹⁰Ne plačite za mrtvacem! Ne žalite ga! Plačite za onim koji odlazi da se više nikada ne vrati kući, da više nikada ne vidi svoje domovine! ¹¹Jer ovako govori Gospodin o Šalumu, sinu Jošije, Judina kralja, koji je umjesto svojega oca Jošije bio postao kralj: »Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraća se više, ¹²nego će umrijeti u mjestu kamo ga odvedoše u ropstvo. A ove zemlje ne će više vidjeti.« ¹³Teško onomu koji gradi svoju palaču nepravedno i svoja spremišta protiv pravde, koji pušta svojega bližnjega da radi ni za što i usteže mu plaću! ¹⁴Koji kaže: »Gradim sebi prostranu kuću i prostrana spremišta. Razvaljuje sebi prozore. Oblaže cedrom i maže crvenilom. ¹⁵Jesi li postao kralj da sjaš zgradama od cedra? Zar nije i tvoj otac jeo i pio pa ipak je činio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro. ¹⁶Pribavljao je pravicu potlačenomu i siromahu. Bilo je tada dobro. Ne znači li to mene priznati?«, govori Gospodin. ¹⁷»Ali tvoje oko i srce ne idu za tim, nego samo za dobitkom i da prolijevaš nedužnu krv i da tlačiš i ugnjetavaš.« ¹⁸Zato veli Gospodin o Jojakimu, sinu Jošije, Judinu kralju: »Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, brate moj! Ah, sestro moja! Ne pjeva mu se mrtvačka tužaljka: Ah, gospodaru! Ah, svijetli! ¹⁹Bit će mu magareći pokop: izvuku ga i bace ga pred jeruzalemska vrata.« ²⁰Popni se na Libanon! Tuguj glasno! Jauči glasno u Bašanu! Od Abarima neka prodre ovamo tvoj jauk! Jer su satrveni svi tvoji prijatelji! ²¹Nagovarao sam te kad ti je još bilo dobro. Ti si govorila: »Ne ću slušati!« To je bilo tvoje ponašanje od mladosti: Nikada nisi htjela slušati moj glas. ²²Odnosi vihor sve tvoje pastire. Prijatelji ti idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve svoje zloće. ²³Ti, koja sada stoluješ na Libanonu, koja viješ gnijezdo na cedrovima, kako ćeš jecati kad ti dođu muke i boli kao rodilji! ²⁴»Tako da sam živ«, veli Gospodin, »kad bi Konija, Jojakimov sin, Judin kralj, bio i pečatni prsten na mojoj desnoj ruci, otrgnuo bih ga otamo. ²⁵Dajem te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima od kojih se groziš, u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju, i u ruke Kaldejcima. ²⁶Istjerat ću tebe i tvoju majku, koja te je rodila, u tuđu zemlju, gdje se niste rodili. Tamo ćete pomrijeti. ²⁷U zemlju u koju se živo žele vratiti, ali se nikada ne vraćaju.« ²⁸Je li taj čovjek Konija kao posuda što se zametne i baci kao naprava koju nitko ne će? Zašto je bio istjeran, on sa svojim rodom, i bačen u zemlju koju nisu poznavali? ²⁹Zemljo! Zemljo! Zemljo! Čuj Gospodnju riječ! ³⁰Ovako veli Gospodin: »Zapišite toga čovjeka kao bez djece kao čovjeka kojemu za njegova života ništa ne polazi za rukom! Jer nijednome od njegova roda ne uspijeva da sjedne na Davidovo prijestolje i da vlada u Judi.«