Kršenje Saveza i posljedice

¹Riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina: ²»Slušajte riječi ovoga Saveza i objavite ih Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima! ³Reci im: Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: Proklet neka je svaki koji ne slijedi upute ovoga Saveza, ⁴koje sam dao vašim ocima kad sam ih vodio iz Egipta, željezne topionice, govoreći: Slušajte moj glas i radite po njemu u svemu što vam zapovijedam! Tada ćete biti moj narod, i ja ću biti vaš Bog, ⁵da mogu ispuniti zakletvu koju dadoh vašim ocima: da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako je to još danas.« Tada ja odgovorih: »Tako neka bude, Gospodine!« ⁶Dalje mi reče Gospodin: »Objavi sve ove riječi po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama: Slušajte upute ovoga Saveza i radite po njima! ⁷Jer sam vašim ocima, još kad sam ih vodio iz Egipta, do dana današnjega jednako najozbiljnije govorio: Slušajte moj glas! ⁸Ali ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha, nego je svaki išao za svojim prkosnim i zlim srcem. Zato sam pustio da dođu na njih sve prijetnje ovoga Saveza, za koji sam im bio zapovjedio da ga se pridržavaju, jer ga se nisu pridržavali.« ⁹Dalje mi reče Gospodin: »Urota je među Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima. ¹⁰Oni su upali u grijehe svojih predaka, koji ne htjedoše slušati moje upute. Trčali su za tuđim bogovima, da im služe. Prelomila je Izraelova i Judina kuća moj Savez, koji sam sklopio s njihovim ocima.« ¹¹Zato veli Gospodin: »Evo, nosim na njih zlo iz kojega više ne mogu izići. Ako tad zavape k meni, ne ću ih uslišati. ¹²Judini gradovi i jeruzalemski stanovnici neka onda idu i vape bogovima kojima su žrtvovali! Ali im ne će pomoći u njihovoj nesreći. ¹³Jer su mnogobrojni kao tvoji gradovi, Judo, i tvoji idoli; i koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko podigoste žrtvenika sramotnomu idolu, žrtvenika da biste kadili Baalu. ¹⁴A ti ne moli za taj narod, ne prinosi vapaja ni zagovora za njih! Jer ih ne ću uslišati kad me zazovu za pomoć u svojoj nesreći. ¹⁵Što hoće moj ljubimac u mojoj kući? Činiti bezbožna djela? Zar će Savez i sveto meso od tebe oduzeti tvoju zloću, da se možeš opet veseliti?« ¹⁶Gospodin te nazvao zelenom maslinom, dičnom u sjajnu plodu. Ali s hukom silnoga vjetra raspali oganj u njezinu lišću, i grane joj se slomiše. ¹⁷Gospodin nad vojskama, koji te je posadio, zaprijetio ti je nesrećom zbog zloće Izraelove i Judine kuće, što su je činile ljuteći me zbog žrtvovanja Baalu. ¹⁸Gospodin mi je objavio i tako sam to doznao. Ti si mi pokazao njihova zlodjela. ¹⁹Bio sam kao bezazleno janje što se vodi na klanje. Nisam znao da su kovali zle naume protiv mene: »Uništimo drvo s njegovim plodom! Istrijebimo ga iz zemlje živih, da mu se ni ime više ne spominje!« ²⁰Gospodine nad vojskama, ti sudiš pravedno i ispituješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima! Jer tebi sam predao svoju stvar. ²¹Zato govori Gospodin protiv ljudi u Anatotu, koji ti rade o glavi i kažu: »Ne prorokuj više u Gospodnje ime, inače moraš umrijeti od naše ruke!« ²²Zato ovako govori Gospodin nad vojskama: »Evo, ja ću ih pohoditi. Mladi ljudi moraju pasti od mača. Njihovi sinovi i kćeri pomrijet će od gladi. ²³Nitko od njih ne će ostati. Jer nosim zlo na ljude u Anatotu u godini njihova pohoda.«