Novo Božje kraljevstvo

¹Ti si moj Bog, Gospodine! Tebe slavim. Tvojemu imenu pjevam hvalu. Jer si učinio čudesna djela, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini. ²Jer si grad pretvorio u ruševinu, utvrđeno mjesto u razvaline, palače oholih u izgubljeni grad. Nikad se više neće sagraditi. ³Zato te štuju jaki narodi, boje te se gradovi silnih plemena. ⁴Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji, krov od oluje, sjena od sunčane žege. Jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak koji udara o zid, ⁵kao sunčana žega nad suhom zemljom. Jer si ponizio buku oholih. Kao sjenom oblakâ sunčanu žegu, tako si ublažio pjevanje nasilnikâ. ⁶Pripravit će Gospodin nad vojskama svim narodima na ovoj gori gozbu od najljepših jela, gozbu od najplemenitijih vina, najboljih, najljepših jela, najčistijih, najplemenitijih vina. ⁷Uništit će na ovoj gori zastirač, što zastire sve narode, pokrivač kojim su pokriveni svi narodi. ⁸Uništava smrt zauvijek. Svemogući Gospodin briše suze sa svakoga lica. Sramotu svojega naroda ukida za sve zemlje, jer je rekao Gospodin. ⁹Reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš, u kojega se ufamo da će nas spasiti; ovo je Gospodin u kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog njegove pomoći!« ¹⁰Jer će Gospodnja ruka počivati na ovoj gori. Na njezinu mjestu pogazit će se Moab kao što se slama gazi na gumnu. ¹¹I makar on pritom razmahuje svoje ruke, kao što razmahuje plivač kad pliva: Gospodin će oboriti njegovo penjanje unatoč vještim kretnjama njegovih ruku. ¹²On će tvoje tvrde, strme zidove razvaliti, oboriti, baciti ih na zemlju u prah.