¹Teško onima koji izdaju zakone pune zla, i onima koji pišu naputke što tlače, ²da odbiju od suda uboge, da siromasima mojega naroda ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mogu opljačkati sirote! ³Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Komu ćete se uteći za pomoć? I gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo? ⁴Ne preostaje ništa nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka. ⁵Teško Asuru: šibi moga gnjeva, palici moje jarosti u mojoj ruci! ⁶Šaljem ga protiv bezbožnoga naroda; protiv naroda na koji se gnjevim; zapovijedam mu da plijeni i otima si i da ga izgazi kao blato na ulicama. ⁷Ali on ne shvaća tako; njegovo srce ne misli tako. Ne, samo ima uništenje u srcu, da istrijebi mnoge narode. ⁸Jer on veli: »Nisu li svi kraljevi moji knezovi? ⁹Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask? ¹⁰Kako je moja ruka pogodila kraljevstva bogova, čiji su likovi bili moćniji od onih u Jeruzalemu i Samariji, ¹¹ne ću li učiniti i Jeruzalemu i njegovim bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?« ¹²Ali kad završi Svemogući sve svoje djelo na gori Sionu i u Jeruzalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje asirskoga kralja i ponosito sijevanje njegovih očiju. ¹³Jer reče: »Snagom svojih ruku i mudrošću sam te izveo, jer sam tako razuman. Uklonio sam granice narodima, zaplijenio sam njihovo blago, u prah sam pretvorio njihove ohole vladaoce. ¹⁴Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo narodâ. Kako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije mahnuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.« ¹⁵Hvasta li se sjekira protiv onoga koji njom siječe? Veliča li se pila protiv onoga koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga koji nije od drveta! ¹⁶Zato će svemogući Gospodin nad vojskama poslati među njegove junake sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj. ¹⁷I Izraelova svjetlost postat će oganj i njegov Svetac živi plamen koji njegovo trnje i drač spaljuje i u jedan dan uništava. ¹⁸I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne. ¹⁹Lako se može izbrojiti ostatak drveća šume, napisati ga može jedan dječak.

Ostatak Izraelov

²⁰A u onaj dan ostatak Izraelov, i tko je umaknuo od Jakovljeve kuće, ne će se više oslanjati na onoga koji ih udara, nego će se vjerno oslanjati na Gospodina, Izraelova Sveca. ²¹Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k jakome Bogu.

Proroštvo

²²I kad bi tvojega naroda, Izraele, bilo kao morskoga pijeska: samo će se njegov ostatak obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi. ²³Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospodin nad vojskama po svemu svijetu. ²⁴Zato ovako govori svemogući Gospodin nad vojskama: »Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asira koji te udara štapom i svoju šibu diže na te kao nekoć Egipat. ²⁵Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i moj gnjev i jarost prestaje, da ih uništi.« ²⁶Tada će Gospodin nad vojskama podići na njih bič kao onda kad je na gavranovoj stijeni pobio Midjance. On će svoj štap podići nad morem kao što ga je podigao protiv Egipta. ²⁷U onaj će se dan skinuti Asirovo breme s tvojih leđa i jaram će njegov pasti s tvojega vrata. ²⁸On uzlazi od Rimona, ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja svoju prtljagu u Mikmasu. ²⁹Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi. Rama se prepada. Šaulov Gibea bježi. ³⁰Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Lajšo! Jadni Anatot! ³¹Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe. ³²Još danas posjeduje Nob. Već svojom rukom zamahuje protiv gore sionske kćeri, protiv huma Jeruzalema. ³³Ali gle, tada svemogući Gospodin nad vojskama kreše strahovitom silom grane. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju. ³⁴Gusta šuma pada pod željezom, Libanon se sjekirom ruši.