Iscjeljenje slijepca od rođenja

¹I prolazeći, vidje čovjeka slijepa od rođenja. ²Njegovi ga učenici zapitaše: »Učitelju, tko sagriješi: ovaj ili njegovi roditelji te se rodi slijep?« ³Isus odgovori: »Ni on ne sagriješi ni njegovi roditelji, nego je to zato da se objave djela Božja na njemu. ⁴Meni valja raditi djela onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć, kada nitko ne može raditi. ⁵Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.« ⁶Kad reče to, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom slijepčeve oči ⁷i reče mu: »Idi, operi se u ribnjaku Siloamu« – što znači Poslan. – Ode dakle, opra se i vrati se gledajući. ⁸A susjedi i koji su ga prije gledali kao prosjaka rekoše: »Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?« ⁹Jedni rekoše: »Jest, on je!« A drugi: »Nije, nego mu je sličan.« A on je govorio: »Ja sam.« ¹⁰Tada ga upitaše: »Kako ti se otvoriše oči?« ¹¹On odgovori: »Onaj čovjek koji se zove Isus načini blato i pomaza moje oči i reče mi: Idi na ribnjak Siloam i operi se! Otiđoh, oprah se, i vidim.« ¹²Upitaše ga dalje: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« ¹³Dovedoše k farizejima onoga koji je prije bio slijep. ¹⁴A bila je subota kad načini Isus blato i otvori mu oči. ¹⁵Opet ga, dakle, upitaše farizeji kako je progledao. A on im reče: »Blato mi stavi na oči i oprah se, i vidim.« ¹⁶Tada rekoše neki od farizeja: »Nije ovaj čovjek od Boga jer ne svetkuje subote.« A drugi rekoše: »Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?« I bio je razdor među njima. ¹⁷Rekoše dakle opet slijepcu: »Što veliš ti za onoga koji ti otvori oči?« On odgovori: »Prorok je.« ¹⁸I ne povjerovaše Židovi za njega da je bio slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao. ¹⁹I zapitaše ih: »Je li ovo vaš sin za koga vi kažete da se je rodio slijep? Kako dakle sad vidi?« ²⁰Odgovoriše im njegovi roditelji: »Znamo da je ovo naš sin i da se je rodio slijep. ²¹A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oči, ne znamo. Pitajte njega! On je odrastao čovjek, neka sam govori za sebe!« ²²To rekoše njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Jer su se već bili Židovi dogovorili da se svakog koji bi ga priznao za Mesiju izopći iz sinagoge. ²³Zato rekoše njegovi roditelji: »On je odrastao čovjek. Pitajte njega!« ²⁴Tada dozvaše opet čovjeka koji je bio slijep i rekoše mu: »Podaj Bogu slavu! Mi znamo da je onaj čovjek grješnik.« ²⁵A on im odvrati: »Je li grješnik, ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sad vidim.« ²⁶Upitaše ga: »Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?« ²⁷Odgovori im: »Već sam vam kazao, a niste slušali. Zašto hoćete opet slušati? Ne ćete li i vi postati njegovi učenici?« ²⁸Tada ga stadoše vrijeđati govoreći: »Ti budi njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici! ²⁹Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.« ³⁰Odvrati im onaj čovjek: »To i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a on otvori moje oči. ³¹A znamo da Bog ne sluša grješnikâ, nego ako tko poštuje Boga i vrši njegovu volju, onoga usliši. ³²Otkako je svijeta nije se čulo da je tko otvorio oči rođenom slijepcu. ³³Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.« ³⁴Odvratiše mu: »U grijesima si se rodio sav, i ti da nas učiš?« I izbaciše ga. ³⁵Čuo je Isus da su ga izbacili, i kad ga nađe, upita ga: »Vjeruješ li ti u Sina Čovječjega?« ³⁶On odgovori: »Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega?« ³⁷Isus mu odvrati: »Vidio si ga; onaj koji govori s tobom, on je.« ³⁸A on reče: »Vjerujem, Gospodine«, i baci se pred njega ničice. ³⁹Isus nastavi: »Ja dođoh na sud na ovaj svijet da vide koji ne vide, a koji vide da postanu slijepi.« ⁴⁰To su čuli neki od farizeja koji su bili s njim, i upitaše ga: »Jesmo li i mi slijepi?« ⁴¹Isus im odgovori: »Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: Vidimo. Zato vaš grijeh ostaje.