Ivan 8 — Biblija Šarić

Preljubnica

¹A Isus ode na Maslinsku goru. ²Rano ujutro dođe opet u Hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i poče ih učiti. ³Tada pismoznanci i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubu, postaviše je na sredinu ⁴i rekoše mu: »Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubu. ⁵Mojsije nam je zapovjedio u zakonu da takve kamenujemo. A što ti veliš?« ⁶Tim pitanjem htjedoše ga iskušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se sagnu i stade pisati prstom po zemlji. ⁷Kako su ga neprestano ispitivali, on se uspravi i reče im: »Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen!« ⁸I opet se sagnu te nastavi pisati po zemlji. ⁹Kad su čuli odgovor, stadoše se povlačiti jedan za drugim, počevši od starijih. I ostade Isus sam sa ženom koja je stajala na sredini. ¹⁰Isus se uspravi i upita: »Ženo, gdje su oni, dakle? Nitko te ne osudi?« ¹¹Ona odgovori: »Nitko, Gospodine!« Tada reče Isus: »Ni ja te ne ću osuditi. Idi, i odsad više ne griješi!«

Isus svjetlo svijeta

¹²Isus im dalje reče: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.« ¹³Tada mu rekoše farizeji: »Ti sam za sebe svjedočiš. Tvoje svjedočanstvo nije istinito.« ¹⁴Isus im odvrati: »Iako ja svjedočim sam za sebe, istinito je moje svjedočanstvo. Jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem. ¹⁵Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. ¹⁶I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego ja i Otac koji me posla. ¹⁷U vašem zakonu stoji pisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. ¹⁸Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i Otac koji me posla svjedoči za mene.« ¹⁹Tada ga upitaše: »Gdje je tvoj Otac?« Isus odgovori: »Vi ne poznajete ni mene ni mojega Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mojega Oca.« ²⁰Te riječi reče on kod riznice, kad je učio u Hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije bio došao njegov čas.

Isusov »odlazak« i sud

²¹Nadalje im on reče: »Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.« ²²Tada rekoše Židovi: »Da se ne kani sam ubiti, jer reče: Kamo ja idem, vi ne možete doći?« ²³On im odvrati: »Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴Rekoh vam: Umrijet ćete u svojim grijesima. Jer ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.« ²⁵Tada ga upitaše: »Tko si ti?« Isus im odgovori: »Ono što vam govorim od početka. ²⁶Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj koji me posla istinit je i ja ono govorim svijetu što sam čuo od njega.« ²⁷Oni ne opaziše da im je govorio o Ocu. ²⁸Isus nastavi: »Kad podignete Sina Čovječjega, onda ćete spoznati da ja jesam i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako govorim kako me nauči moj Otac. ²⁹Onaj koji me posla, sa mnom je. On me ne ostavi sama jer ja svagda činim što je njemu ugodno.« ³⁰Kad je to govorio, mnogi su povjerovali u njega.

Pravi Abrahamovi potomci

³¹Tada Isus reče onim Židovima koji su vjerovali u njega: »Ako vi ustrajete u mom nauku, zaista ćete biti moji učenici. ³²Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi.« ³³Odgovoriše mu: »Mi smo Abrahamova djeca i nikome nismo nikad robovali. Kako ti veliš: Bit ćete slobodni?« ³⁴Isus im odvrati: »Zaista, zaista kažem vam: Tko čini grijeh, rob je grijehu. ³⁵Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek. ³⁶Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. ³⁷Znam da ste Abrahamova djeca. Ali gledate da me ubijete, jer vas se moja riječ ne prima. ³⁸Ja govorim što sam vidio u svojega Oca; i vi činite što ste čuli od svojega oca.«

Vaš otac je đavao

³⁹Odvratiše mu: »Otac je naš Abraham.« Isus im reče: »Ako ste Abrahamova djeca, onda činite i Abrahamova djela! ⁴⁰Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu što sam je čuo od Boga. Tako Abraham nije činio. ⁴¹Vi činite djela svojega oca.« Tada mu rekoše: »Mi nismo rođeni iz preljuba; imamo jednoga oca, Boga.« ⁴²Isus im odvrati: »Kad bi Bog bio vaš otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla. ⁴³Zašto ne razumijete moga govora? Jer ne možete moje riječi slušati. ⁴⁴Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori. Jer je lažac i otac laži. ⁴⁵Zato što ja istinu govorim, ne vjerujete mi. ⁴⁶Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷Tko je od Boga, Božje riječi sluša. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.«

Prije nego je postojao Abraham, ja jesam.

⁴⁸Tada mu odvratiše Židovi: »Ne velimo li mi pravo da si Samarijanac i da imaš đavla?« ⁴⁹Isus odvrati: »Ja neman đavla, nego poštujem svojega Oca, a vi mene prezirete. ⁵⁰A ja ne tražim svoje; ima onaj koji traži i sudi. ⁵¹Zaista, zaista kažem vam: Ako tko bude držao moju riječ, ne će vidjeti smrti dovijeka.« ⁵²Tada mu rekoše Židovi: »Sad znamo da imaš đavla. Abraham umre, i proroci, a ti kažeš: Ako tko bude držao moju riječ, ne će okusiti smrt dovijeka. ⁵³Jesi li veći od našega oca Abrahama koji umre? I proroci pomriješe. Za koga ti sebe smatraš?« ⁵⁴Isus odvrati: »Ako se ja sam slavim, slava je moja ništavna. Otac je moj koji me slavi, za kojega vi kažete da je vaš Bog. ⁵⁵Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem da ga ne znam, bit ću kao i vi, lažac. Ali ga znam i njegovu riječ držim. ⁵⁶Abraham, vaš otac, kliktao je na pomisao da bi vidio moj dan. Vidio je i obradovao se je.« ⁵⁷Tada mu rekoše Židovi: »Još ti nema pedeset godina, i zar da si Abrahama vidio?« ⁵⁸Isus im odgovori: »Zaista, zaista kažem vam: Prije nego je postojao Abraham, ja jesam.« ⁵⁹Tada uzeše kamenje da bace na nj. A Isus se sakri i izađe iz Hrama.