Ivan 6 — Biblija Šarić

Isus hrani veliko mnoštvo

¹Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora. ²Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima. ³Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima. ⁴A bio je blizu Vazam, židovski blagdan. ⁵I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: »Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?« ⁶– A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti. – ⁷Filip mu odgovori: »Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.« ⁸Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče: ⁹»Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?« ¹⁰Isus reče: »Rasporedite ljude da posjedaju!« Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća. ¹¹A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše. ¹²Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: »Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!« ¹³Skupiše dakle i napuniše dvanaest košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli. ¹⁴Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: »Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.« ¹⁵Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru – posve sam.

Isus hoda po vodi

¹⁶Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more, ¹⁷uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima. ¹⁸Puhao je jak vjetar, i more se podizalo. ¹⁹Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše. ²⁰A on im reče: »Ja sam. Ne bojte se!« ²¹I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli. ²²Sutradan mnoštvo naroda što je bilo ostalo preko mora opazi da je ondje bila samo još jedna lađica i da Isus nije bio ušao u lađicu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici bili otišli sami.

Isus, kruh života

²³Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta gdje je Gospodin rekao zahvalnu molitvu i gdje su oni jeli kruh. ²⁴Kad dakle vidje narod da ondje više nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađe i dođoše u Kafarnaum da traže Isusa. ²⁵Nađoše ga s druge strane mora i upitaše ga: »Učitelju, kad si došao ovamo?« ²⁶Isus im odgovori: »Zaista, zaista kažem vam: Ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se. ²⁷Skrbite se za jelo što ostaje za vječni život, koje će vam dati Sin Čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac.« ²⁸Tada ga upitaše: »Što trebamo činiti da izvršimo Božja djela?« ²⁹Isus im odgovori: »Ovo je Božje djelo: da vjerujete u onoga koga on posla.« ³⁰Oni mu odvratiše: »Koji dakle ti znak činiš da vidimo i da ti vjerujemo? Što radiš? ³¹Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: Dade im jesti kruh s neba.« ³²Isus im reče: »Zaista, zaista kažem vam: Ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam moj Otac daje istiniti kruh s neba. ³³Jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« ³⁴Tada mu rekoše: »Gospodine, daj nam svagda taj kruh!« ³⁵Isus im odvrati: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, ne će nikad ožednjeti. ³⁶Ali vam rekoh: Vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete. ³⁷Sve što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga koji dolazi k meni, ne ću istjerati. ³⁸Jer siđoh s neba ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. ³⁹A ovo je volja onoga koji me posla: da od svega što mi dade ništa ne izgubim, nego da to uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰A ovo je volja mojega Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.« ⁴¹Tada su mrmljali Židovi protiv njega što reče: »Ja sam kruh koji siđe s neba.« ⁴²Rekoše: »Nije li ovo Isus, Josipov sin, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: Ja siđoh s neba?« ⁴³Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! ⁴⁴Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵U prorocima stoji pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. ⁴⁶Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca. ⁴⁷Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni. ⁴⁸Ja sam kruh života. ⁴⁹Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe. ⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba da tko jede od njega, ne umre. ⁵¹Ja sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.« ⁵²Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: »Kako nam može ovaj dati svoje tijelo za jelo?« ⁵³Isus im odvrati: »Zaista, zaista kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi. ⁵⁴Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵Jer je moje tijelo pravo jelo i moja krv pravo piće. ⁵⁶Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. ⁵⁷Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji jede mene, živjeti po meni. ⁵⁸Ovo je kruh koji siđe s neba: ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.« ⁵⁹Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.

Odluka vjere

⁶⁰Mnogi od njegovih učenika koji su to čuli, rekoše: »Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?« ⁶¹Isus je znao da njegovi učenici mrmljaju na to, i reče im: »Zar vas to sablažnjava? ⁶²A kad vidite Sina Čovječjega da uzlazi gore gdje je prije bio? ⁶³Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja rekoh jesu duh i život. ⁶⁴Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.« – Jer je znao Isus od početka tko ne vjeruje i tko će ga izdati. – ⁶⁵»Zato«, nastavi on, »rekoh vam: Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« ⁶⁶Otada mnogi od njegovih učenika odstupiše i nisu više išli s njim. ⁶⁷Tada upita Isus dvanaestoricu: »Hoćete li i vi otići?« ⁶⁸Šimun Petar mu odgovori: »Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života. ⁶⁹I mi smo povjerovali i znamo: ti si Svetac Božji.« ⁷⁰Isus im odvrati: »Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!« ⁷¹A govorio je za Judu, sina Šimuna Iškariotskog. On, jedan od dvanaestorice, kanio ga je izdati.