Ivan 5 — Biblija Šarić

Iscjeljenje uzetoga u Jeruzalemu

¹Potom je bio židovski blagdan i uziđe Isus u Jeruzalem. ²U Jeruzalemu je kod Ovčjih vrata ribnjak koji se zove hebrejski Betzeta, a ima pet trijemova. ³U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih. 4 * 5 A ondje je bio jedan čovjek koji je trideset i osam godina bio bolestan. 6 Kad ga vidje Isus gdje leži i dozna da je već odavno bolestan, upita ga: »Želiš li ozdraviti?« Bolesnik mu odgovori: 7 »Gospodine, nemam čovjeka da me spusti u ribnjak, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene.« 8 Tada mu reče Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« 9 Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota. 10 Zato rekoše Židovi onome što ozdravi: »Subota je. Ne smiješ nositi svoju postelju.« 11 On im odvrati: »Koji me iscijeli, reče mi: Uzmi svoju postelju i hodi!« 12 A oni ga zapitaše: »Tko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi svoju postelju i hodi?« 13 Iscijeljeni nije znao tko je bio, jer se Isus bio sklonio. Ondje je, naime, bilo veliko mnoštvo ljudi. 14 Poslije ga zateče Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore!« 15 Tada ode čovjek i javi Židovima da je ono bio Isus koji ga je iscijelio. ¹⁶Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio učinio u subotu. ¹⁷Isus im izjavi: »Otac moj neprestano djeluje, danas kao uvijek. I ja tako radim.« ¹⁸Zato su još više gledali Židovi da ga ubiju, jer ne samo da je prestupao subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem i time se pravio jednak Bogu.

Isusova moć

¹⁹Isus im odvrati: »Zaista, zaista kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac. Što on čini, to i Sin jednako čini. ²⁰Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, tako da ćete se veoma čuditi. ²¹Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće. ²²I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu, ²³da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao. ²⁴Zaista, zaista kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. ²⁵Zaista, zaista kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina, i koji ga budu čuli, živjet će. ²⁶Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi. ²⁷On mu dade i vlast da drži sud, jer je Sin Čovječji. ²⁸Ne čudite se tomu! Dolazi čas kad će svi u grobovima čuti njegov glas. ²⁹Tada će oni koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda. ³⁰Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me je poslao.

Svjedočanstva u prilog Isusu

³¹Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito. ³²Drugi je koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene. ³³Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu. ³⁴Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom da se vi spasite. ³⁵On je bio svjetiljka koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo začas radovati u njezinu svjetlu. ³⁶Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela koja ja činim svjedoče za mene, da me je poslao Otac. ³⁷Tako Otac koji me posla sam posvjedoči za mene. Ali njegova glasa niste nikad čuli, ni njegova lica vidjeli; ³⁸i njegova riječ ne ostaje u vama, jer ne vjerujete onome koga on posla. ³⁹Istražujete Pisma jer mislite da imate u njima vječni život! Upravo su ona koja svjedoče za mene. ⁴⁰Ipak, vi ne ćete doći k meni da imate život. ⁴¹Ja ne primam slave od ljudi. ⁴²Ali vas poznajem: nemate u sebi Božje ljubavi. ⁴³Ja dođoh u ime svojega Oca, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u svoje ime, njega primate. ⁴⁴Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? ⁴⁵Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije u koga se vi uzdate. ⁴⁶Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali, jer je on pisao o meni. ⁴⁷A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?«