Judejci ubijaju neprijatelje

¹Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara, trinaestoga dana, kada se trebala izvršiti kraljeva riječ i zapovijed, i kada su se judejski neprijatelji nadali da će ih prevladati, okrene se pismo i Judejci nadvladaše svoje neprijatelje. ²Po svim pokrajinama kralja Ahasvera skupiše se Judejci u svojim gradovima, da dignu ruke na one koji su gledali da im nanesu zlo. Nitko im se nije mogao oprijeti, jer su ih se bojali svi narodi. ³Svi knezovi u pokrajinama, satrapi, namjesnici i kraljevi činovnici podupirali su Judejce, jer su se bojali Mordokaja. ⁴Mordokaj je bio veoma ugledan na kraljevu dvoru. Glas o njemu širio se po svim pokrajinama, jer je on bivao sve moćniji. ⁵Tako pobiše Judejci svoje neprijatelje mačem, zatrše ih, istrijebiše i učiniše što su htjeli od svojih protivnika. ⁶U prijestolnici Suzi poubijaše i uništiše Judejci pet stotina ljudi. ⁷Među njima Peršandatu, Dalfona, Aspatu, ⁸Poratu, Adaliju, Aridatu, ⁹Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu. ¹⁰Ubiše i deset sinova Hamana, Hamdatina sina i protivnika Judejaca, ali za plijenom ne pružiše svoje ruke. ¹¹Još istoga dana javiše kralju broj poubijanih u glavnom gradu Suzi. ¹²Tada reče kralj kraljici Esteri: »U prijestolnici Suzi pobijeno je i smaknuto pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. A što su istom počinili po drugim pokrajinama kraljevstva! Koja je sad tvoja molba? Bit će ti uslišena. Što tražiš dalje? To će biti.« ¹³Estera odgovori: »Ako je ugodno kralju, onda neka se dopusti Judejcima u Suzi da i sutra učine posve kao danas! A deset Hamanovih sinova neka se objesi na vješala!« ¹⁴Kralj dopusti da to bude. Oglašena bi zapovijed za Suzu, i objesiše deset Hamanovih sinova. ¹⁵I tako se Judejci u Suzi skupiše i četrnaestoga dana mjeseca adara i pobiše u Suzi tri stotine ljudi. Ali za plijenom ne pružiše svoje ruke. ¹⁶Drugi Judejci, što su stanovali po pokrajinama kraljevstva, isto su se tako bili skupili da brane svoj život. Oni se osvetiše neprijateljima i pobiše sedamdeset i pet tisuća protivnika. Ali za plijenom ne pružiše svoje ruke. ¹⁷To se dogodi trinaestoga dana mjeseca adara. Četrnaestoga dana počinuše i proslaviše taj dan gosteći se i veseleći se. ¹⁸Judejci u Suzi bili su se okupili i trinaestoga i četrnaestoga dana, a počinuše petnaestoga dana i proslaviše taj dan gosteći se i veseleći se. ¹⁹I tako Judejci na selu, koji su stanovali po neograđenim mjestima, proslaviše četrnaesti dan mjeseca adara veseleći se i gosteći se i šaljući jedan drugome slasna jela.

Blagdan Purima

²⁰Mordokaj napisa ovo i razasla pisma svim Judejcima, po svim pokrajinama kralja Ahasvera, bližim i dalekim, ²¹da im zauvijek odredi kao dužnost da svake godine slave četrnaesti i petnaesti dan mjeseca adara ²²kao dane kad su se Judejci bili osvetili svojim neprijateljima, i kao mjesec koji je bio pretvorio njihovu brigu u radost, njihovu žalost u blagdan. Oni su te dane trebali slaviti gosteći se i veseleći se, i šaljući jedan drugome slasna jela, i darujući siromahe. ²³Tako ustanoviše Judejci to kao stalan običaj, što su ga tada bili slavili prvi put, po Mordokajevu naputku. ²⁴Haman, Hamdatin sin iz Agaga, neprijatelj svih Judejaca, bio je namislio istrijebiti Judejce i dao je bacati pur, to jest ždrijeb, da ih pobije i uništi. ²⁵A kad zato sazna kralj, dade on pismenu zapovijed da se zao naum, što ga je Haman bio smislio protiv Judejaca, mora okrenuti na njegovu glavu, i da se njega i njegove sinove mora objesiti na vješala. ²⁶Zato prozvaše te dane Purim od riječi pur. Po sadržaju navedenog pisma, i po onom što su bili sami vidjeli i doživjeli, ²⁷učiniše to Judejci za se, za svoje potomke i za sve koji bi im se priključili, tvrdim i nepromjenjivim običajem da se ta dva dana slave svake godine na propisan način i u određeno vrijeme, ²⁸i da se ti dani spominju i svečano slave u sva vremena, u svim obiteljima, u svim pokrajinama i gradovima. Tako nisu smjeli ti dani Purim nikada prestati među Judejcima niti je smio spomen nestati kod njihovih potomaka. ²⁹Uz Judejca Mordokaja napisa i kraljica Estera, Abihailova kći, sa svom krepkošću, drugu zapovijed, da potvrdi svečanost blagdana Purima. ³⁰Poslaše pismo svima Judejcim u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s najboljim željama za mir. ³¹Prema tome trebali su se dani Purima slaviti u vrijeme koje su bili odredili Judejac Mordokaj i kraljica Estera. Isto su se tako držali propisi o postu i plakanju, šta su ih bili odredili za se i za svoje potomke. ³²Esterina zapovijed učini propise u vezi s Purimom zakonom, i oni su bili zapisani u jednu povelju.