Mordokaj na vlasti

¹Onoga dana pokloni kralj Ahasver kraljici Esteri kuću Hamana, protivnika Judejaca, i Mordokaj dobi pristup kralju. Jer je Estera bila kazala kralju, tko joj je on. ²Kralj skine pečatni prsten, što ga je bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga Mordokaju. A Estera postavi Mordokaja nad Hamanovim domom. ³Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu se pred noge i molila ga sa suzama, da ukine zloglasni naum, Hamana iz Agaga protiv Judejaca. ⁴Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera ustade, pristupi kralju i reče: ⁵»Ako je ugodno kralju, ako sam našla milost pred njim, ako se moja molba čini kralju opravdanom, i ako sam mu mila, onda neka jednom pismenom zapovijedi povuče natrag pisma s naumom Hamana, Hamdatina sina iz Agage, kojima se zapovijeda istrebljenje Judejaca po svim kraljevskim pokrajinama! ⁶Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod? Kako bih mogla mirno gledati propast svojega plemena?« ⁷Tada odgovori kralj Ahasver kraljici Esteri i Judejcu Mordokaju: »Eto, poklonio sam Hamanovu kuću Esteri, a njega sam samoga dao objesiti na vješala, jer je digao svoju ruku na Judejce. ⁸Sad vi možete pisati za Judejce kako vam je drago, u kraljevo ime, i zapečatiti kraljevim prstenom. Jer što se piše u kraljevo ime i zapečati kraljevim prstenom, ne smije se povući.« ⁹Dvadeset i trećega dana trećega mjeseca, to jest mjeseca sivana, bili su dakle pozvani kraljevski pisari, i sastavi se točno po Mordokajevu naputku pismena zapovijed Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom, i Judejcima njihovim pismom i jezikom. ¹⁰Pismene zapovijedi bile su napisane u ime kralja Ahasvera, zapečaćene kraljevim prstenom, i onda su pisma bila razaslana po glasnicima, koji su jahali na konjima za trku. ¹¹Po njima je kralj dopustio Judejcima u svim gradovima da se okupe i brane svoj život, da svu momčad narodâ i pokrajinâ, koji bi udarili na njih, sa ženama i djecom istrijebe, pobiju i unište, i njihovo imanje da zaplijene. ¹²To se mora dogoditi u svim pokrajinama kralja Ahasvera u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara. ¹³Prijepis zapovijedi trebalo je oglasiti kao zakon po svim pokrajinama, i to javno svim plemenima. Judejci su za onaj dan trebali biti spremni, za osvetu svojim neprijateljima. ¹⁴Tada brže odjahaše glasnici na konjima za trku s kraljevom zapovijedi, čim je zakon bio izdan u prijestolnici Suzi. ¹⁵Mordokaj iziđe iz kraljeve palače u ljubičastom i bijelom kraljevskom odijelu, s velikom zlatnom krunom na glavi i u plaštu od tankoga platna i skrleta. Grad Suza radovao se i veselio se. ¹⁶Judejcima je sad bila došla sreća, radost, slast i čast. ¹⁷U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamo god stiže kraljeva zapovijed i naredba, bila je radost i veselje među Judejcima, bile su gozbe i svečanosti. Mnogi od poganskih pučana postajali su Judejci, jer su se bojali Judejaca.