2. Makabejcima 15 — Biblija Šarić

Nikanorove hule

¹Kad je Nikanor doznao da se Judine čete zadržavaju u mjestima Samarije, odlučio je napasti ih u subotu radi svoje sigurnosti. ²Židovi koji su ga slijedili iz straha, rekli su mu: »Ne ubijaj ih tako okrutno i nečovječno! Poštuj dan što ga je od iskona posvetio Onaj koji sve vidi!« ³Taj trostruki zlotvor upita: »Ima li na nebu Gospodin koji je zapovjedio svetkovati subotu?« ⁴Oni su mu tumačili: »Sam živi Bog, koji vlada na nebu, zapovjedio je svetkovati sedmi dan.« ⁵A on reče: »Na zemlji vladam ja, i ja dajem zapovijed da se prihvati oružje i da se izvrši usluga kralju.« Ipak mu nije pošlo za rukom izvesti svoj okrutni naum.

Judin poticaj i san

⁶U svojoj oholosti Nikanor je odlučio podići javni spomenik svojoj pobjedi nad Judom i njegovom vojskom. ⁷A Makabejac se uzdao nepokolebivo i nadao se dobiti pomoć od Gospodina. ⁸Ohrabrio je svoje neka se ne obeshrabre pred navalom pogana, nego neka misle kakvu im je pomoć udjeljivalo Nebo u prošlosti te neka s čvrstim pouzdanjem očekuju i sada pobjedu koju će im Svemogući udijeliti! ⁹Ohrabrio ih je na temelju Zakona i Prorokâ, podsjetio ih na bitke u kojima su pobijedili i ulio je u njih novi žar. ¹⁰Kad im je tako razbuktao revnost, izložio im je kako pogani gaze zadanu riječ i krše prisegu. ¹¹Tako naoruža svakoga, manje oružjem štita i koplja, nego lijepim i pobudnim riječima. Onda je još ispripovijedao na radost svima veoma vjerodostojan san, jednu vrstu viđenja. ¹²Bio je usnio ovaj san: Vidje kako se raširenih ruku za svu zajednicu Židova moli Onija, nekadašnji veliki svećenik, plemenit i pravedan čovjek, blag u ophođenju i krotak u ponašanju, dostojanstven u svojem govoru i od mladosti uronjen u provođenje kreposti. ¹³Potom se Judi ukazao drugi čovjek sa sijedom kosom i dostojanstvenim izgledom, obasjan čudesnim veličanstvom. ¹⁴Tada reče Onija: »To je Jeremija, prorok Božji, prijatelj braći, koji se toliko moli za narod i Sveti Grad.« ¹⁵Jeremija pruži svoju desnicu i dade Judi zlatan mač i reče: ¹⁶»Uzmi taj sveti mač kao dar Božji! Njim ćeš poraziti neprijatelje.«

Nikanorov poraz i smrt

¹⁷Tako su bili ohrabreni toplim Judinim riječima koje su mogle raspaliti hrabrost i očeličiti srca mladića. Zato su odlučili ne povlačiti se u tabor, nego hrabro prijeći u napad i boreći se jedan uz drugog odluku prepustiti sudbini, jer su u opasnosti bili grad, svetinje i Svetište. ¹⁸Za svoje žene i djecu bili su manje zabrinuti, jer im je najveća i prva briga bila sveti Hram. ¹⁹Ali i oni koji su ostali u gradu bili su u ne manjoj tjeskobi i nemiru zbog skore bitke na otvorenom polju. ²⁰Dok su svi Židovi napeto iščekivali predstojeći odlučni boj, neprijatelji su se skupili i rasporedili svoju vojsku za bitku. Slonovi su dovedeni na prikladan položaj, a konjanici postavljeni na krila. ²¹Kad je Makabejac ugledao kako dolazi vojska s različitim vrstama oružja i s razjarenim izgledom slonova, podigao je ruke k nebu i zazvao Gospodina koji tvori čudesa, jer je znao da se pobjeda ne dobiva oružjem, nego da je Bog daje onima koje pronađe dostojnima. ²²On se pomolio: »Gospodine, ti si u vrijeme Ezekije, kralja Judeje, poslao svojega anđela i on je pobio sto osamdeset i pet tisuća Sanheribove vojske. ²³Pošalji i sada, Gospodaru neba, dobrog anđela pred nas da sije strah i trepet! ²⁴Daj snagom svoje mišice da budu satrveni oni koji sa psovkama na usnama dolaze napasti tvoj sveti narod!« Tim riječima je završio. ²⁵Dok su se Nikanorovi vojnici približavali uz trubljenje i ratne pjesme, ²⁶Judini ljudi napali su neprijatelje uz molitvu i vapaje. ²⁷I tako, boreći se rukama, a moleći se Bogu srcem, oborili su barem trideset pet tisuća ljudi, veoma obradovani očitom pomoći Božjom. ²⁸Kad je boj završio i oni se vraćali puni radosti, vidjeli su kako Nikanorovo tijelo leži na putu u njegovoj ratnoj opremi. ²⁹Podigli su snažnu viku i zahvalili Gospodinu na jeziku svojih otaca. ³⁰Juda koji se ponajprije tijelom i dušom zalagao za svoje sugrađane i čitav život vjerno služio svojim sunarodnjacima, odredi da odsijeku Nikanorovu glavu i desnu ruku i odnesu je u Jeruzalem. ³¹Kad je tamo stigao, sazvao je sunarodnjake i svećenike pred žrtvenik. Pusti da dođu i ljudi iz tvrđave. ³²Pokazao im je glavu zlotvora Nikanora i ruku koju je taj bestidnik oholo pružao prema svetištu Svemogućega. ³³Onda je dao bezbožnomu Nikanoru odrezati jezik i komad po komad bacati pticama, a ruku luđakovu objesiti pred Hramom. ³⁴Okrenuti prema nebu svi su blagoslivljali Gospodina koji je pokazao svoju pomoć tako očito i vikali: »Neka je blagoslovljen On koji je očuvao svoje mjesto neoskrvnjeno!« ³⁵Juda je dao Nikanorovu glavu objesiti na tvrđavi kao očit i vidljiv znak pomoći Gospodnje. ³⁶Svi su jednodušno zaključili da taj dan ne prolazi bez označavanja, nego da će svetkovati blagdan na dan prije Mardohejeva dana, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca koji se aramejski zove adar.

Pogovor pisca

³⁷Tako su protekli događaji u vezi s Nikanorom. Od onoga vremena ostade grad u posjedu Hebreja. Zato završavam i ja ovdje svoj izvještaj. ³⁸Ako je sastavljen dobro i vješto, time je ispunjena moja želja. Ako li je slab i osrednji, učinio sam ipak što sam mogao bolje. ³⁹Kao što je neugodno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomiješano s vodom tečnije i ugodnije, isto je tako s pisanjem zornog izvještaja koji očarava čitatelje. Time završavam.