2. Makabejcima 14 — Biblija Šarić

Borba protiv Nikanora, zapovjednika Demetrija I.

Spletke velikog svećenika Alkima

¹Nakon tri godine doznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije dojedrio do luke u Tripolisu s jakom vojskom i velikim brodovljem. ²Domogao se zemlje i smaknuo Antioha s njegovim zaštitnikom Lizijom. ³Neki Alkim, koji je prije bio veliki svećenik, ali se u vrijeme političkih nereda sam onečistio, uvidje da mu nema spasa niti otad pristupa žrtveniku. ⁴Stoga je godine 151. otišao kralju Demetriju i donio mu zlatan vijenac s palmovom granom i povrh toga još maslinovih grana, kako se upotrebljavaju u Svetištu. Onoga dana još je mirovao. ⁵Tada uhvati prvu priliku za svoj sramotni naum, kad ga je pozvao Demetrije na jedno vijećanje te ga upitao o mišljenju i namjerama Židova. ⁶On odgovori: »Židovi, koji se nazivaju Hasidejci i kojima je vođa Juda Makabejac, izazivaju uvijek rat i ustanak i ne dopuštaju da kraljevstvo dođe do mira. ⁷Zato sam ja lišen svoje baštinjene časti, naime službe velikog svećenika i došao sam sad ovamo, ⁸prije svega iz iskrene brige za kraljevu stvar, a onda i poradi svojih vlastitih sugrađana. Nerazboritost ovih koje sam spomenuo uvlači cijeli naš narod u duboku nesreću. ⁹Kada ti o svemu dobiješ točan izvještaj, onda se po svojoj svima poznatoj dobrohotnosti zauzmi za našu zemlju i za naš potlačeni narod! ¹⁰Jer dok živi Juda, nema mira u zemlji.« ¹¹Čim je on to rekao, drugi prijatelji kralja koji su bili prema Judi neprijateljski raspoloženi, još su više nagovarali Demetrija. ¹²Ovaj odmah pozva Nikanora, prijašnjega vodiča slonova, imenova ga zapovjednikom nad Judejom. ¹³On ga otpusti s pismenom zapovijedi da ubije Judu, da njegove pristaše rasprši i da Alkima postavi za velikog svećenika u glavnom Svetištu. ¹⁴Uz Nikanora su listom pristali svi pogani koji su bili pred Judom pobjegli iz Judeje i svrstali se među njegove vojnike. Smatrali su naime da će loša kob i nesreća Židova biti njihova sreća.

Nikanor se sprijateljuje s Judom

¹⁵Kad su Židovi čuli za dolazak Nikanorov i neprijateljski postupak pogana, posuli su se pepelom i zavapili Onomu koji je svojemu narodu obećao vječnu pomoć i uvijek se očito zauzima za svoju baštinu. ¹⁶Na zapovijed svojega vođe odmah su otišli iz mjesta gdje su se nalazili te naišli na neprijatelje kod sela Desau. ¹⁷Judin brat Šimun udario je na Nikanora i morao se povlačiti kad su se iznenada pojavili neprijatelji. ¹⁸Ipak se Nikanor pobojao odlučivati prolijevanjem krvi kad je čuo koju su hrabrost pokazali Juda i njegovi vojnici i s kojim su se oduševljenjem borili za domovinu. ¹⁹Zato je poslao Posidonija, Teodota i Matatiju da predlože i prihvate uvjete mira. ²⁰Vodili su se zreli pregovori. Vođa izvijesti svu vojsku o toj stvari i jednoglasnim zaključkom bila je nagodba prihvaćena. ²¹Ustanoviše dan kad bi se zapovjednici sastali u četiri oka. Sa svake strane došla su kola i za svakoga je bila namještena stolica. ²²A Juda je na zgodnim mjestima postavio spremne ljude, naoružane za slučaj ako bi neprijatelji pokušali iznenada kakav izdajnički napadaj. Ipak je razgovor završio dogovorom. ²³Nikanor je boravio u Jeruzalemu i nije učinio ništa izazovno. Štoviše, otpustio je sljedbenike koji su mu se u velikom mnoštvu bili pridružili. ²⁴Stalno je držao Judu uza se i bio je tomu čovjeku od srca odan. ²⁵Poticao ga je da se oženi i da osnuje obitelj. I on se oženio, bio je sretan i radovao se životu.

Alkim ponovno spletkari. Nikanor prijeti Hramu

²⁶Kad je Alkim uočio njihove prijateljske odnose i pribavio prijepis sklopljenog ugovora, otišao je k Demetriju i optužio Nikanora kao veleizdajnika zato što je Judu, koji je neprijatelj države, odredio za svojega nasljednika. ²⁷Zbog toga kralj se razjario i poslao pismo Nikanoru, potaknut klevetama toga lopova izjavljujući da ne odobrava ugovor te mu zapovijeda da Makabejca odmah u okovima pošalje u Antiohiju. ²⁸Ova vijest potresla je Nikanora i bilo mu je teško dokinuti nagodbu, jer Juda nije bio učinio ništa krivo. ²⁹Budući da se nije smio protiviti kralju, tražio je zgodnu priliku da varkom izvede nalog. ³⁰Makabejac je ipak primijetio da se Nikanor ohladio prema njemu te da je suzdržljiv kod običnih sastanaka. Uvidio je da ta hladnoća ne sluti na dobro i zato je okupio viđen broj svojih ljudi i sakrio se od Nikanora. ³¹Kad je ovaj opazio da ga je Makabejac pretekao odlučnošću i varkom, otišao je u presveti Hram dok su svećenici upravo prinosili propisane žrtve. On zatraži od njih da mu izruče toga čovjeka. ³²Kako su uz prisegu govorili da ne znaju gdje je traženi, ³³Nikanor je pružio desnicu prema Hramu i prisegnuo: »Ako mi ne izručite u okovima Judu, sravnit ću sa zemljom tu kuću Božju, oborit ću žrtvenik i sagradit ću ovdje Dionizu sjajan hram.« ³⁴Tako zaprijeti i ode, a svećenici podigoše ruke k nebu, zazvaše onoga koji uvijek štiti naš narod, i pomoliše se: ³⁵»Gospodine, koji ne trebaš ništa, ti si htio da bude među nama Hram kao tvoje prebivalište. ³⁶Čuvaj sada, sveti Gospodine, praizvore sve svetosti, ovu kuću od svake nečistoće koja je tek nedavno očišćena!«

Razisova smrt

³⁷Nikanoru su prijavili nekoga Razisa koji je bio ubrajan među starješine Jeruzalema, zalagao se za svoje sugrađane, uživao je velik ugled i zbog svoje dobrotvornosti nazvan je ocem Židova. ³⁸Još u vremenu prije političkih nereda on je odlučno pristajao uz židovstvo te je s velikom postojanošću svoje tijelo i život izlagao za židovstvo. ³⁹Kako je Nikanor htio javno pokazati svoje neprijateljstvo prema Židovima, poslao je više od pet stotina vojnika da ga uhite. ⁴⁰Mislio je: ako odstrani toga čovjeka, zadat će Židovima težak udarac. ⁴¹Kad je vojska navalila na tvrđavu i udarala na vrata, zatražili su vatru da zapale vrata. Tada se Razis, sa svih strana opkoljen, bacio na svoj mač. ⁴²Radije je htio časno umrijeti nego bezbožnicima pasti u ruke i biti zlostavljen na način nedostojan njegove plemenitosti. ⁴³A kako se u hitnji nije bio smrtno pogodio, a vojnici već su bili prodrli kroz vrata, otrčao je hrabro na zid i bacio se smjelo na vojnike. ⁴⁴Oni su brzo uzmakli i tako ostade slobodno mjesto na koje pade. ⁴⁵Još je disao i u vatrenoj revnosti digao se te, premda je krv sukljala iz njegovih rana, protrčao kroz mnoštvo i uspravio se na jednoj strmoj hridini. ⁴⁶Već sav iskrvavljen, istrgao je svoja crijeva, uhvatio ih objema rukama i bacio ih na mnoštvo. Pritom je zazvao Gospodara života i duha da mu ih opet vrati! Tako je on umro.