¹Jošafat, Judin kralj, vrati se čitav i zdrav kući u Jeruzalem. ²Tada stupi preda nj vidovnjak Jehu, Hananijev sin, i reče kralju Jošafatu: »Zar si morao pružiti pomoć bezbožniku i iskazati ljubav onima koji mrze Gospodina? Zato je pao na te Gospodnji gnjev. ³Ali se našlo i dobra na tebi: istrijebio si Ašere iz zemlje i upravio si svoje srce kako bi vjerno služio Bogu.« ⁴Jošafat ostade tada u Jeruzalemu. Obilazio je opet narod od Beer Šebe do Efrajimove gore i privodio ih natrag Gospodinu, Bogu njihovih otaca. ⁵I postavi suce u zemlji, u svim tvrdim Judinim gradovima, u svakom gradu. ⁶Reče sucima: »Gledajte dobro što činite! Jer ne sudite po nalogu ljudi, nego po Gospodnjem nalogu. On je kod vas nazočan kad sudite. ⁷Zato neka bude Gospodnji strah u vama! Idite oprezno na rad! Jer u Gospodina, našega Boga, nema nepravde, niti on gleda tko je tko, niti prima mita.« ⁸I u Jeruzalemu postavi Jošafat neke levite, svećenike i obiteljske poglavare Izraelovih sinova za Gospodnji sud i za pravne rasprave. Oni su stanovali u Jeruzalemu. ⁹On im dade ovaj naputak: »Ovako ćete raditi: u Gospodnjem strahu, sa svom vjernosti i iskrenim srcem. ¹⁰U svakoj parnici, koja se iznese pred vas od vaše braće što stanuju po svojim gradovima, ticalo se to umorstva, zakona, zapovijedi, uredaba ili prava, morate ih poučiti da se ne ogriješe o Gospodina, i da ne padne njegov gnjev na vas i na vašu braću. Tako morate raditi da ne sagriješite. ¹¹Veliki svećenik Amarja bit će vaš predstojnik u svim Gospodnjim poslovima, i Zebadja, Jišmaelov sin, knez Judine kuće, u svim kraljevim poslovima. Kao činovnici stoje vam na raspolaganju leviti. Pođite hrabro na posao! Gospodin je s dobrima.«