¹Očiju uprtih u Veliko vijeće, Pavao reče: »Ljudi, braćo, ja sam potpuno čiste savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana.« ²A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima što su stajali kod njega da ga udare po ustima. ³Tada mu reče Pavao: »Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš te mi sudiš po Zakonu, a protiv Zakona zapovijedaš da me udaraju?« ⁴A oni što su stajali ondje rekoše: »Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?« ⁵A Pavao reče: »Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Jer je pisano: Ne grdi glavara svojega naroda!« ⁶A znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, Pavao povika pred Velikim vijećem: »Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade u uskrsnuće mrtvih doveden sam na sud.« ⁷Kad on to reče, nastade rasprava među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo. ⁸Jer saduceji govore da nema uskrnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje. ⁹I nastade velika vika. I ustadoše neki pismoznanci farizejske sljedbe te su se prepirali govoreći: »Ništa zla ne nalazimo na ovom čovjeku. Što ako mu je govorio duh ili anđeo?« ¹⁰I kad nastade velika rasprava, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih te da ga odvedu u vojarnu. ¹¹Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: »Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.«

Urota protiv Pavla

¹²A kad osvanu dan, sabraše se neki od Židova i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. ¹³A bilo ih je više od četrdeset koji se tako zakleše. ¹⁴Oni pristupiše svećeničkim glavarima i starješinama i rekoše: »Tvrdo smo se zakleli da ne ćemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵Sad dakle vi s Velikim vijećem poručite zapovjedniku da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije nego se on približi.« ¹⁶Međutim, sin Pavlove sestre, čuvši za zasjedu, dođe, uđe u vojarnu i javi Pavlu. ¹⁷A Pavao dozva k sebi jednoga satnika i reče: »Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu želi nešto javiti!« ¹⁸I on ga uze, dovede k zapovjedniku i reče: »Sužanj Pavao dozva me i zamoli da dovedem k tebi ovoga mladića koji ti nešto želi kazati.« ¹⁹A zapovjednik, uzevši ga za ruku i otišavši nasamo, upita ga: »Što mi imaš javiti?« ²⁰A on reče: »Židovi se dogovoriše da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Veliko vijeće, kao da bi točnije ispitali njegov slučaj; ²¹ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čeka u zasjedi više od četrdeset njihovih muškaraca koji su se zakleli da ne će ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i čekaju tvoje obećanje.« ²²Tada zapovjednik otpusti mladića zapovjedivši: »Ne kazuj nikomu da si mi ovo javio!«

Pavao pod pratnjom odveden u Cezareju

²³I dozvavši dvojicu satnika reče: »Pripravite dvjesta vojnika da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, nakon treće noćne ure; ²⁴i priredite i zaprežne životinje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.« ²⁵I napisa poslanicu ovog sadržaja: ²⁶»Klaudije Lizija pozdravlja čestitog namjesnika Feliksa. ²⁷Čovjeka ovoga uhvatiše Židovi i htjedoše ga ubiti; a ja dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je rimski građanin. ²⁸I želeći doznati krivnju za koju ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Veliko vijeće. ²⁹I ustanovih da ga tuže za kršenje njihova Zakona, ali nema nikakve krivnje zbog koje zaslužuje smrt ili okove. ³⁰A kad mi dojaviše da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivši i tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Da si zdravo!« ³¹A vojnici zatim, kao što im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. ³²Sutradan, ostavivši konjanike da idu dalje s njim, vratiše se u vojarnu. ³³I oni, stigavši u Cezareju, predadoše poslanicu namjesniku i izvedoše Pavla pred njega. ³⁴A kad je ovaj pročitao, zapita iz koje je pokrajine. Doznavši da je iz Cilicije, ³⁵reče: »Saslušat ću te kad dođu tvoji tužitelji.« I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.