Djela 14 — Biblija Šarić

Pavao i Barnaba u Ikoniju

¹U Ikoniju se dogodi da Pavao i Barnaba isto tako uđoše u židovsku sinagogu, i govorili su tako da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka. ²Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće. ³Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu koji je svjedočio riječ svoje milosti i davao da su se događali znaci i čudesa po njihovim rukama. ⁴Gradsko se mnoštvo razdijeli: jedni su bili za Židove, a drugi za apostole. ⁵Kad su nakanili pogani i Židovi sa svojim glavarima da ih zlostavljaju i kamenuju, ⁶oni, doznavši to, pobjegoše u gradove Likaonije, Listru i Derbu i u okolicu. ⁷Tamo su propovijedali evanđelje.

Ozdravljenje bolesnika u Listri i Pavlov govor

⁸U Listri je sjedio jedan čovjek nemoćan u nogama, hrom od utrobe svoje majke, koji nije nikada hodao. ⁹On je slušao Pavla gdje govori. A Pavao, pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje u spasenje, ¹⁰reče jakim glasom: »Ustani na svoje noge uspravno!« I ovaj skoči, i hodao je. ¹¹A kad vidje mnoštvo što Pavao učini, podigoše svoj glas govoreći likaonski: »Bogovi siđoše k nama u ljudskom obliku!« ¹²Nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio riječ. ¹³I svećenik hrama Zeusova, koji je bio na gradskim vratima, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede im s narodom prinijeti žrtvu. ¹⁴A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe svoje haljine i skočiše među narod vičući ¹⁵i govoreći: »Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi koji vam propovijedamo da se od ovih ništavnih stvari obratite k živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. ¹⁶On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima. ¹⁷Ali je ipak davao svjedočanstvo o sebi čineći im dobro. On vam daje s neba kišu i rodne godine, pribavlja vam hranu i osigurava sreću.« ¹⁸To govoreći, jedva zaustaviše mnoštvo da im ne prinese žrtve.

Starješine za nove zajednice

¹⁹Ali dođoše Židovi iz Antiohije i Ikonija i nagovoriše mnoštvo te kamenovaše Pavla i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav. ²⁰A kad se oko njega skupiše učenici, on ustade i uđe u grad, a sutradan otiđe s Barnabom u Derbu. ²¹Propovijedali su u tome gradu evanđelje i učinili su mnoge učenicima. Onda se vratiše u Listru, Ikonij i Antiohiju. ²²Utvrđivali su učenike i opominjali ih da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Božje kraljevstvo. ²³U svakoj Crkvi obaviše molitvu i post te im postaviše starješine i preporučiše ih Gospodinu u kojega su počeli vjerovati.

Povratak misionara u Antiohiju sirijsku

²⁴Prošavši Pizidiju, dođoše u Pamfiliju. ²⁵I nakon što su navijestili riječ u Pergi, siđoše u Ataliju, ²⁶i otamo otploviše u Antiohiju, odakle su bili predani Božjoj milosti na djelo koje su upravo obavili. ²⁷Nakon dolaska, sabraše Crkvu te izvijestiše o svemu što je Bog učinio po njima: kako je otvorio poganima vrata vjere. ²⁸Ostadoše ne malo vremena s učenicima.