Osmo viđenje: Četvora kola

¹Opet sam podigao oči i gledao. Gle, pojavila se četvora ratna kola između dvije gore. Gore su bile od mjedi. ²U prvim su kolima bili konji riđi, u drugim crni, ³u trećim bijeli, a u četvrtim kolima šareni, jaki konji. ⁴Upitao sam anđela koji je govorio sa mnom: »Tko su to, gospodaru moj?« ⁵Anđeo mi odgovori: »Ovi izlaze u četiri smjera neba, nakon što su stajali pred Gospodinom sve zemlje. ⁶Kola s crnim konjima idu u sjevernu zemlju, i bijeli iza njih dolaze ovamo. Šareni konji idu u južnu zemlju. ⁷Riđi izlaze i hoće proći zemljom.« On reče: »Sada idite! Prolazite zemljom!« I oni stadoše prolaziti zemljom. ⁸Tada mi on doviknu ovo: »Vidi, koji idu u sjevernu zemlju naseljavaju moj duh u sjevernoj zemlji.« ⁹Tada mi dođe Gospodnja riječ: ¹⁰»Uzmi darove prognanikâ, od Heldaja, od Tobije i od Jedaje – idi onaj dan u kuću Jošije, Sefanijina sina, kamo oni dođoše iz Babilona! ¹¹Uzmi dakle srebro i zlato, načini od toga krunu i stavi je na glavu velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu, ¹²i reci mu: Ovako veli Gospodin nad vojskama: Gle čovjeka, Mladica je njegovo ime! Pod njim će proklicati, i on će sagraditi Gospodnji hram. ¹³Jest, on će sagraditi Gospodnji hram. Veličanstvo ga resi. Na svom će prijestolju sjediti i vladati, i bit će svećenik na svom prijestolju, i mir će biti među objema. ¹⁴A kruna neka ostane u Gospodnjem Hramu u čast Heldaju, Tobiji i Jedaji i kao spomen na gostoljubivosti Sefanijina sina! ¹⁵Koji stanuju u daljini doći će i gradit će na Gospodnjem Hramu, i spoznat ćete da me je Gospodin nad vojskama poslao k vama. To će se dogoditi ako poslušate glas Gospodina, svojega Boga.«