Molitva za pomilovanje

¹Spomeni se, Gospodine, onoga što nas je stiglo! Pogledaj i vidi našu sramotu! ²Naša baština dopade tuđincima, naše kuće strancima. ³Siroti smo, bez oca; naše su majke kao udovice. ⁴Pijemo za novac svoju vodu, moramo plaćati za vlastita drva. ⁵Na vratu su nam tlačitelji, smalaksali smo i ne nalazimo mira. ⁶Pružili smo ruku Egiptu i Asuru, da se nasitimo kruha. ⁷Oci su naši sagriješili i nema ih više. Mi moramo nositi njihove opačine. ⁸Sluge su nad nama gospodari; nitko nas ne izbavlja iz njihovih ruku. ⁹Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji. ¹⁰Kao peć gori naša koža u žeravici gladi. ¹¹Silovali su žene na Sionu i djevojke po Judinim gradovima. ¹²Knezove su vješali i bila je prezrena čast staraca. ¹³Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. ¹⁴Na vratima više ne sjede starci; mladiće ne sjedinjuje igra. ¹⁵Nestalo je radosti našem srcu, igra se naša pretvorila u žalost. ¹⁶Pala nam je kruna s glave; teško nama što smo sagriješili! ¹⁷Stoga je naše srce oslabjelo, stoga je naše oko potamnjelo: ¹⁸Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj. ¹⁹Ti, Gospodine, stoluješ u vijeke, tvoje prijestolje stoji od vijeka do vijeka. ²⁰Zašto nas hoćeš zaboraviti do vijeka, zauvijek nas ostaviti? ²¹Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se vraćamo. Ponovi naše dane kako su bili prije! ²²Ili, zar si nas sasvim odbacio? Ljutiš li se toliko na nas?